Izvorni Hello Neighbor ponudio je jedinstveni jezivi spin žanra survival horora, u kojem pokušavamo potajno navigirati kroz sve zamršeniji dom kojim patrolira sumnjičavi komšija.
Nakon što je postala kultni klasik, franšiza Hello Neighbor brzo je bila zasićena spin-offovima, prequelom, pa čak i nizom knjiga. Napokon, igra koja je sve započela dobila je pravi nastavak s Hello Neighbor 2. Iako postoje neka ugodna poboljšanja, Hello Neighbor 2 jedva da se čini kao dorađeni nastavak.
Hello Neighbor 2 stavlja igrače na mjesto Quentina, istraživačkog novinara i stanovnika Raven Brooksa. Quentinu je dobro poznat g. Peterson, komšija i neprijatelj. Uz nekoliko neriješenih slučajeva nestalih osoba, Quentin odlučuje sam istražiti stvar, otkrivajući mračne tajne o gospodinu Petersonu, Raven Brooks i ostalim građanima.
Hello Neighbor 2 če vam pružiti nekoliko puta da se baš prepadnete. Grad Raven Brooks zlokobno je tih i često sam se zatekao kako okolo gledam preko ramena i na najmanji šum ili znak se prestrašim. Teško se otresti osjećaja da vas netko promatra.
Ono što je učinio prvi Hello Neighbor tako odličnim je bio AI neprijatelja, koji bi naučii ponašanje igrača i prilagodio im se. To je uključivalo zatvaranje prozora daskama i postavljanje zamki za područja u kojima je igrač prethodno uhvaćen.
Hello Neighbor 2 je ovu značajku podigao za nekoliko levela. Ne samo da će igrači imati posla sa zlokobnim g. Petersonom i njegovim prostranim domom, već i s nekoliko drugih značajnih likova oko Ravena Brooksa. Postoji više NPC-ova u čije domove i objekte možete provaliti kako biste otkrili tragove i spojili misterije igre. Sve ove likove pokreće prepoznatljiva umjetna inteligencija igre, koja se prilagođava ponašanju igrača pri svakoj interakciji.
To je stvorilo uzbudljivu igru mačke i miša, u kojoj bih ja pokušavao naučiti ponašanje umjetne inteligencije i prevariti ga, dok je on meni radio istu stvar. Jedan poseban lik koji me stvarno jezio u Hello Neighbor 2 bio je The Guest. Ovo stvorenje nalik ptici pojavilo se u prethodnom Hello Neighboru i služi kao jedan od antagonista u ovoj igrici. Prati igrača po dijelovima grada, pokušavajući ga zgrabiti, a da ga ne otkriju.
Imati umjetnu inteligenciju koja također radi u prikrivenom načinu, pokušavati skočiti na mene na isti način na koji ja pokušavam skočiti na svoje komšije bilo je stvarno užasno. Bio sam žrtva nekoliko puta od strane The Guesta.
Hello Neighbor 2 također ima dizajn otvorenog svijeta. Među raznim domovima i ustanovama u koje se igrači mogu ušuljati, ne postoji strogi redoslijed kojim to moraju učiniti. Ako želite provesti sate pokušavajući otkriti misterij Pekare ili otrčati ravno u dom nekog lika, to je vaša stvar. Ovaj pristup otvorenog svijeta također daje informacije o dizajnu slagalica u Hello Neighbor 2.
Bilo je nekoliko puta kada su određene zagonetke zahtijevale da prikupim predmet ili informaciju iz drugog doma ili lokacije u gradu. Zadovoljavajući je osjećaj kada se udaljite od zagonetke, a zatim negdje drugdje naletite na dio koji nedostaje do rješenja. Posebno ekološke zagonetke su ono što TinyBuild tako dobro radi u Hello Neighbor 2. Svaka zgrada (u koju možete ući) djeluje kao golema zagonetka koja čeka da bude riješena. Bilo da se radi o vratima zapečaćenim s više brava, sefovima koji zahtijevaju kombinacije za otvaranje ili tajnim sobama koje se mogu otvoriti samo s određenim predmetom, svaka je struktura ogromna misterija.
Stealth je još jedan ključni aspekt Hello Neighbor 2, budući da se neprestano šuljate u tuđe domove i izlazite iz njih dok pokušavate izbjeći otkrivanje. Ne samo da se morate držati izvan njihovog vidokruga, već morate ostati što je moguće tiši. Stvaranje buke upozorit će obližnje NPC-ove, što bi vas moglo razotkriti.
Bio je jedan slučaj kada sam stao na škripavu igračku koju nisam primijetio na tlu, a vlasnik je uletio u sobu nekoliko sekundi kasnije. Dok sam ja bio dovoljno brz da se sakrijem u ormar, lik je bio dovoljno pametan da zna da je to jedino skrovište u sobi, te me uhvatio.
Neki zvukovi, poput otvaranja/zatvaranja vrata i skrivanja u ormarima, nisu upozorili AI, iako su bili prilično glasni. Pretpostavljam da je to kako bi se izbjeglo kažnjavanje igrača zbog jednostavnog navigiranja, ali osjećao sam se kao izravna kontradikcija utvrđenim pravilima igre. Možda su ovi neposljedični zvukovi mogli biti tiši ili bi vam možda igra jednostavno mogla unaprijed reći koje zvukove trebate izbjegavati. Ponekad mi je bilo teško razlikovati zvukove koji su sigurni od onih koji upozoravaju AI.
Također sam otkrio da su korisnički interface i kontrole igre prilično nezgrapni. Igrači moraju fizički otvoriti svoj inventar, koji može sadržavati samo pet predmeta. Također bi bilo lijepo kada bih se mogao brzo pomicati kroz stavke u svom inventaru pomoću miša. Pretpostavljam da će ove probleme biti puno lakše opravdati za one koji su odrasli sa franšizom Hello Neighbor i svim njezinim adaptacijama, budući da je loše iskustvo postala navika.
Hello Neighbor 2 više liči na ažuriranu verziju prve igre. Znatno je veća od prve igre, a proširenje AI tehnologije na dodatne likove dobrodošla je odluka. Izvan toga, postoji vrlo malo razlike između te dvije igre. Hello Neighbor 2 i dalje ima loše napravljen interface, nezadovoljavajuće kontrole i probleme s dosljednošću vlastitim pravilima. Tamo gdje je postojala stvarna prilika da se franšiza podigne na višu razinu, nažalost studio iza igre nije uspio.
