Atomic Heart ima dosta toga da pruži kada krenete igrati: jedinstvena premisa, snažno okruženje i zanimljiv karakter igrača. U svojoj srži, Atomic Heart ima obećavajuću priču i nekoliko dizajnerskih elemenata koji ga čine istaknutim, ali kako budete napredovali u igri shvatit ćete da igra rasteže svoje najbolje i najgore dijelove dok ne ostane ništa dobro.
Da bi ste završili Atomic Heart trebat će vam oko 25 sati, što je općenito solidna dužina za igru. To daje igri dovoljno vremena da postavi svoju priču, pronikne u njezine najzanimljivije dijelove i podupre je zabavnom mehanikom i igranjem. Ali Atomic Heart to ne radi. Od tog vremena igranja, manje od polovice uključuje nešto zanimljivo ili zabavno, dok je ostatak ništa drugo nego frustrirajuće nadimanje, što rezultira igrom koja se najbolje može sažeti kao neskladna zbrka.
Priča Atomic Hearta ima svoje trenutke. Igrači stupaju na mjesto bojnika Sergeja Nečajeva, koji se u igri također naziva P-3. On je časnik za posebne zadatke dodijeljen heroju SSSR-a Dmitriju Sechenovu, koji nosi rukavicu pod kontrolom umjetne inteligencije po imenu Charles koja Nechaevu daje nekoga s kime može razgovarati i otključava neke posebne sposobnosti tokom igre.
U biti, Charles je gotovo identičan Cuffu u Forspokenu, što bi mogla biti Charlesova najbolja tačka usporedbe na svim frontama. Sechenov se priprema za lansiranje nečega što se zove Kollective 2.0, a P-3 mora otkriti i okončati zavjeru koja bi spriječila navedeno lansiranje. Putem se otkrivaju razne tajne i odnosi, a postoji i nekoliko uzbudljivih trenutaka stvorenih iz haosa. Ali haos je utkan u sve ostalo vezano uz njegovu priču.
P-3 je povučen u svim mogućim smjerovima i svaki lik u igrici manipulira njime, ili bi se barem tako moglo činiti. Svi žele da on prihvati neku istinu, ali nitko od njih nije potpuno iskren. Ovo, zauzvrat, stvara ozbiljno zbunjujući dijalog, budući da će P-3 igrati obje strane. Možda je najbolji način da se opiše cijela priča jeste da je Atomic Heart zasnovan na izboru između dva zla, onog koje je loše i onog koje je gore.
Borba i gameplay Atomic Hearta, na papiru, trebali bi biti više nego dovoljni da nadvladaju njegovu konfuznu priču. Postoje neki elementi preživljavanja i stealtha, potreba za pronalaženjem nacrta i resursa, otvoreni svijet iza Atomic Heart’s Facility 3826, jedinstvena “polimerizacija” svijeta, mehaničke i mutant prijetnje, širok izbor oružja i borbenih sposobnosti, i još dosta toga što ukazuje koliko je ovaj naslov uistinu ambiciozan. Ali pokušavajući postići sve to, igra završi dodavanjem jednake količine potpuno ne bitnih stvari. Na primjer, postoji nekoliko zanimljivih stvari za raditi u otvorenom svijetu kao što je pronalaženje novih nacrta oružja i aktivnost koja se zove Training Grounds, ali one su toliko rijetke da s vremenom postaje bezveze uopšte ih tražiti.
Sa sposobnostima rukavica, raznim modifikacijama oružja i elementima te mnoštvom neprijatelja, borba u Atomic Heartu je u najmanju ruku trebala biti zanimljiva, ali nije. Bilo da se radi o sposobnosti SHOK, jednostavnoj sačmarici ili nečemu eksplozivnom, jednostavno borba nije dobra.
U međuvremenu, igra uvodi mnoštvo bossova koji se isprva čine zanimljivima, ali već na trećem bossu ćete shvatiti da su svi isti. Nema raznolikosti i svaki susret sa bossomu Atomic Heartu je isti kao prethodni. Nije važna veličina, mjesto ili tip!
Igrači će se u biti kretati kroz objekte otvorenog svijeta koji u biti djeluju kao tamnice, ali problem je u tome što svaka tamnica nosi toliko slojeva da je lako zaboraviti zašto su igrači uopće tamo. Zagonetke su proizvoljno razbacane i, umjesto da pridodaju iskustvu, samo izdužuju inače jednostavne zadatke. Gotovo svaka velika vrata imaju zagonetku koja nema smisla. Na primjer, kada igrači imaju zadatak napustiti jednu od tamnica, moraju pronaći dva predmeta koji će otvoriti vrata. To zahtijeva vraćanje kroz područje kako bi se pronašla ova dva objekta, a nakon njihove upotrebe ispada da ne čine ništa više od jednostavnog pokretanja vrata.
Ista stvar se događa s gotovo svakom dungeonom i uklanjanje ove nadutosti iz Atomic Hearta lako bi smanjilo njegovo vrijeme igranja na oko 10-12 sati, a kao rezultat toga bila bi puno bolja igra.
I, da stvar bude gora, Atomic Heart je potpuno prožet problemima s performansama i bugovima. Bilo je i nekoliko crasheva, ali najveći problem je sistem ponovnog učitavanja i savea igre. Ponekad se vrata ne bi otvorila, ciljevi bi nestali ili bi igra djelovala kao da još uvijek ispunjavamo cilj koji smo izvršili satima prije, ali ponovno učitavanje igre bi to popravilo svaki put.
Međutim, poseban i sporadičan sistem automatskog savea i kontrolnih tačaka Atomic Hearta doveo nas je do toga da s vremena na vrijeme izgubimo dvadeset minuta do dva sata igranja ili da budemo zarobljeni u borbenom sukobu koji je došao niotkuda.
P-3 će provesti dosta vremena ispitujući zašto se sve ovo dešava baš njemu I kao I sami igrači će se osjećati prevaren na svakom koraku. Priča, igrivost i dizajn svijeta Atomic Hearta obećavaju, ali igra u cjelini nije zadovoljavajuća.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.
