The Thaumaturge Recenzija

Milan Radosavljević
9 minute vrijeme čitanja
8.5
The Thaumaturge

Situacija u industriji je sjajna za male razvojne studije. Tehnologija je toliko napredovala, da čak i oni, bez mnogo vremena i rada koliko je nekada bilo potrebno, mogu da naprave igru, kako po strukturi tako i po izgledu koja parira najpopularnijim naslovima u industriji. Mada to što su nezavisni i mali im daje tu slobodu da eksperimentišu, pričaju priče koje oni žele, prave igru kakvu baš oni žele da igraju. Tu dolazi Fool’s Theory razvojni tim iz Poljske koji je napravio jednu poprilično interesantnu, zanimljivu igru pod nazivom The Thaumaturge.

The Thaumaturge se odvija u Varšavi 1905. godine, pod vlašću carske Rusije. To je bilo vreme različitih pogleda i verovanja. Ruski vojnici su bili svuda, među jevrejskim trgovcima i poljskim građanima. Uprkos svim tim razlikama, grad je bio živ i pun života.

Pratite priču o taumaturgu po imenu Viktor Šulski. Taumaturg je osoba koja ima sposobnost da pronalazi i koristi eterska bića zvana salutori. Pronaći ih je jedno; ukrotiti ih je nešto sasvim drugo. Jednom ukroćeni, salutori se mogu koristiti za pomoć u vidu uvida u emocije vezane za predmete, borbu ili čak manipulaciju tuđim umom. Viktor se vratio u Varšavu zbog porodičnih stvari nakon što je bio odsutan skoro 15 godina. Kako budete istraživali svoje porodične poslove, sretaćete stare prijatelje i poznanike, ali i sticati nove. Takođe ćete primetiti da je ceo grad veoma živ i na ivici. Jedna pogrešna reč i možete se naći u tuči sa pijancem, prijateljem ili čak ruskim vojnicima. Kako će se priča odvijati, potpuno zavisi od vas.

Svet igre “The Thaumaturge” dokazuje da je njegova najuzbudljivija i najdublja karakteristika. Pejzaž pred Prvi svetski rat je ogroman i veoma detaljan, sa odgovarajućom količinom prljavštine i grotesknosti koju bi čovek očekivao od susednih zemalja koje se pripremaju za svetski rat. Uopšteno, to je sumorno. Ali u svojoj sumornosti, postoji osećaj lepote. Uprkos očiglednom CRPG ugao kamere odozgo, sitni detalji dolaze do izražaja. Možete se spotaknuti kroz bare blata i mutne vode, ući u nečiji dom da biste otkrili njihove rituale i sitnice i diviti se grubom kaldrmisu ulica grada. Toliko je detalja u tako malom paketu, i ja se iskreno nadam da ću istražiti više sveta igre zbog njegove lepote – ali nažalost, malo šta drugo. Malo je razloga za istraživanje izvan nekoliko sitnica pozadinske priče ili lore-a, za koje ćete koristiti percepcijsko čulo da ih otkrijete. Lako je upasti u rutinu dok igrate “The Thaumaturge”. Uđete u novu oblast, koristite svoja supermoćna čula i pratite crvene tragove – ispočetka.

Kao i u slučaju igre “Disco Elysium”, na koju sam se mnogo puta podsetio kada sam se bavio sistemima “The Thaumaturge”, narativ je vešto povezan sa različitim petljama i mehanikama igranja. Način na koji se narativ grana i otvara različite puteve direktno je povezan sa Viktorovim napretkom lika. Kroz borbu i istraživanje sveta, Viktor stiče iskustvo i bodove veština koje može koristiti za povećanje svoje sposobnosti u četiri različite dimenzije: reč, srce, delo i um. Nazivanje ih dimenzijama zapravo ih čini izuzetno uzbudljivim, ali u praksi su to suštinski stabla veština. Međutim, ono što ih čini izuzetno zanimljivim je to što ne samo da ova stabla veština otključavaju dodatne borbene sposobnosti, već omogućavaju Viktoru da prođe određene govorne i okolinske provere ako ima dovoljno sposobnosti u određenoj dimenziji. Kao i ezoterične kategorije u koje ste mogli specijalizovati u “Disco Elysium”, nikada nije sasvim jasno koje opcije napretka verovatno otvarate favorizovanjem jedne dimenzije nad drugom zbog nejasnosti njihovih naslova. Zauzvrat, to stvara mnogo “Sveti Crap” trenutaka kada shvatite da su bodovi koje ste ranije ulili u stablo dela sada omogućili da drastično promenite tok događaja na način koji je bio potpuno nepredvidiv.

To takođe nosi sa sobom pokušaje i greške koji su inherentni naslovima kao što je ovaj, gde specijalizacije ne prate uglavnom crno-bele veštine socijalnog izbora prisutne u, recimo, RPG-u Bethesde, i to može frustrirati kada pokušavate da se pomirite sa tim da ste zaključani iz dijaloga ili izbora napretka koji bi bili preferirani. To zaista odgovara postavci, međutim. Ovo je svet vođen i povučen silama izvan Viktorove neposredne kontrole, što se onda odražava kroz granajući, spiralu narativa. Dimenzije takođe diktiraju detalje u kojima Viktor može istraživati svaki posed koji mu se nađe na putu. Vidite, veliki deo vašeg vremena sa “The Thaumaturge” će biti proveden obavljajući istrage, te istrage čine kičmu svakog zadatka i misterije sa kojom se bavite. Često Viktor ne može pomoći onima kojima je potrebna pomoć bez prethodnog saznanja više o njima, što radi kroz inspekciju okruženja i objekata s kojima su oni pod lupom bili u kontaktu. Nivo na koji ste u mogućnosti da stupite u interakciju i informacije koje otkrijete iz ovih istraživačkih segmenata direktno koreliraju sa vašom sposobnošću dimenzije. Na primer, telo koje inspekcionišete će imati određena zapažanja zaključana iza određenog praga u dimenziji srca, što znači da ako ste do tog trenutka favorizovali delo, potpuno ste zaključani iz onoga što može biti ključni znak.

Rekli smo vam da Viktor može da primeti stvari koje drugi ne mogu. To dolazi u obliku Salutora, natprirodnih entiteta koje Viktor može ukrotiti i sprijateljiti. Igrači dobijaju osam od njih, i moći svakog Salutora se mogu koristiti za određeni zadatak. Da, to takođe uključuje borbe.

Borba u igri “The Thaumaturge” zasniva se na sistemu poteza iz perspektive trećeg lica, ali igra uvodi i svoju posebnost. Na vrhu sredine ekrana nalazi se korisna traka, poznata kao traka trajanja, koja pokazuje kada će neprijatelj napasti. U zavisnosti od trajanja vašeg napada, možete imati prednost ili nedostatak u odnosu na neprijatelje. Na primer, upotreba lakog napada na neprijatelja pre nego što on započne svoj, daje vam šansu da prvi zadate udarac. Ovde, Viktor može iskoristiti svoje Salutore sa jedinstvenim osobinama kako bi dodatno odložio napade neprijatelja i pripremio ih za božansko prebijanje. Iskusni igrači RPG-a će prepoznati da je ovo začinjeni sistem borbe na poteze koji mi se veoma dopao.

Imao sam pomešana osećanja o sistemima borbe na poteze. Međutim, nakon dužeg vremena, sistem borbe u “The Thaumaturge” mi se učinio osvežavajućim. Uključivanje u sukobe sa Salutorom Upyrom bilo je veoma zabavna petlja gde smo oboje udvostručili napade na neprijatelja i efikasno blokirali njihov potez. To je još bolje zbog činjenice da možete eksperimentisati sa modifikatorima koje otključavate poboljšanjem vaših taumaturških bodova i imati još više zabave. Sve u svemu, igranje “The Thaumaturge” je iskustvo koje možete prilagoditi i oblikovati po svojoj volji. Sa elementima kao što su vešti, a ipak zabavni stabla veština, sistem borbe na poteze i Salutori sa mračnim moćima, igra je osigurala da moje iskustvo bude drugačije od iskustva drugih igrača, a ipak jednako, ako ne i zabavnije.

The Thaumaturge je onaj naslov u koji možete da se izgubite, ne na sate, već i dane ukoliko je igrate pažljivo. Toliko toga za pročitati, zaroniti duboko u ovaj fantastičan svet, da kada to učinite, jednostavno vam se neće izlaziti iz njega. Upravo zbog toga The Thaumaturge postaje jedan od hidden gemova ove godine, a nadamo se da će igra doživeti popularnost koju zaslužuje nakon izlaska na konzolno tržište, nadamo se jako uskoro.

The Thaumaturge
8.5
Gameplay 9 od 10
Grafika 8 od 10
Audio 8 od 10
Priča 9 od 10
Podijeli ovaj članak:
Ostavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *