Metal Slug igre su mi uvijek bile povremena, ali draga zabava. Nikada zapravo nisam kupio nijednu od ovih side-scrolling pucačina, ali kao klinac, bezbroj puta sam s oduševljenjem ubacivao kovanice u arkadne mašine.
Uvijek sam imao osjećaj da ove igre nisu dizajnirane da ih “završite”, već da ih igrate na način na koji su prvobitno zamišljene – kao beskrajni proždirači kovanica, gdje postajete Sisif s maramom na glavi, mali Rambo koji se probija kroz armije karikiranih neprijatelja. Umirete milion puta i jednostavno kažete: “Ah, bilo je dobro.”
Ali šta se desi kada DNK ove “trči i pucaj” igre transformišete u izometrijsku, poteznu strategiju? Dobijete Metal Slug Tactics – hibrid koji odaje počast igrama poput Into The Breach, ali istovremeno pulsira sirovom, haotičnom energijom originala. I dalje umirete često. I dalje odlazite zadovoljni.
Naravno, sve zavisi od toga koliko dobro podnosite roguelike restartovanja. Kao ekipa Metal Slug boraca, vaša misija je da zaustavite notornog neprijatelja Mordena (pravo ime mu je, vrlo nezastrašujuće, Donald), koji – očekivano – opet kuje neki zli plan. Ali rat je težak, i sukob je osmišljen tako da se iznova ponavlja, uz postepeno otključavanje novih likova i modifikacija oružja.
Borbe se odvijaju na mrežastim bojištima, a na raspolaganju imate tri lika, svaki s vlastitim arsenalom i specijalnim sposobnostima. Neki koriste lasere koji probijaju neprijatelje u liniji. Drugi imaju naprave za bacanje neprijatelja poput vreća krompira. Neki jednostavno vole granate, koje možete prebacivati preko saboraca bez rizika od prijateljske vatre (osim kada slučajno pogodite svoje – ali to je, očigledno, dio iskustva).
Na prvi pogled, igra djeluje poznato ljubiteljima taktičkih strategija. Fleksibilni sistem poteza omogućava vam da neograničeno poništavate kretanje – sve dok ne promijenite okruženje (recimo, srušite dizalicu ili probudite neku mumiju iz vječne drijemke). Takođe, imate dva resetiranja poteza po borbi, što vam daje priliku da spasite situaciju ako zbrzate lošu odluku.
Međutim, ovo nije klasična taktička igra – očekuje se da budete agresivniji nego u prosječnom strateškom naslovu. Zaklon može pomoći, ali mirovanje je recept za propast. Ključni resursi – poput “dodge” poena za izbjegavanje napada i “adrenalinskih” poena za specijalne poteze – generišu se samo ako ste u stalnom pokretu. Drugim riječima, morate trčati i pucati.
Ova filozofija vodi do urnebesnih trenutaka – možete se naći okruženi neprijateljima, ali ako odigrate pravilno, izmaći ćete svakom napadu i završiti potez u spektakularnom bijegu, ostavljajući iza sebe samo pepeo i plamen.
Ipak, ako ste navikli na defanzivni stil igranja, Metal Slug Tactics će vas natjerati da se prilagodite. Nema luksuza eliminisanja svakog neprijatelja – neprijatelji su brojni, pa su vaši ciljevi često vrlo specifični: neutralisati ključne mete, preživjeti određeni broj poteza ili jednostavno dovesti saborce na označenu tačku. To znači da ćete ponekad morati žrtvovati jednog člana tima dok ostali bježe, što je surova, ali neizbježna strategija.
Timski sinhronizovani napadi mogu vam olakšati posao – ako postavite likove u pravilan položaj, jedan napad može aktivirati cijeli lanac akcija. Ali, iskreno, precizno planiranje ovoga može biti izazovno. Češće ćete eksperimentisati i poništavati poteze dok ne pronađete idealnu kombinaciju.
Ipak, igra zna biti frustrirajuća. Posebno su naporne misije pratnje, gdje morate štititi likove poput Rumija – suicidalnog trgovca koji ne samo da ide tačno tamo gdje ne bi trebao, već pritom djeluje potpuno nesvjestan vlastite smrtnosti. Te misije su naporne koliko i zaštita rudara od mumija koje ubijaju na jedan pogodak.
U poređenju s Into The Breach, gdje su borbe uvijek djelovale kao pažljivo osmišljene zagonetke, ovdje su stvari znatno haotičnije. Neprijateljska pojačanja mogu nasumično pasti na mapu i pokvariti vam planove u posljednjem trenutku. Nekada je strategija uzaludna i jedino što vam preostaje jeste da improvizujete.
Svijet igre donosi raznovrsna bojišta – od pustinja i džungli do urbanih ruševina – a raznolikost neprijatelja i šefova osigurava da uvijek postoji nešto novo za savladati. Kada napokon otključate sve likove, borbe postaju još dinamičnije. Trevor može prevariti neprijatelje da pucaju jedni na druge. Clark baca protivnike u vazduh. Nadia priziva robote koji eksplodiraju i prave haos.
Međutim, napredak je spor i zahtijeva dosta ponavljanja, što nije za svakoga. Ako volite Into The Breach, možda ćete osjetiti manjak balansa i preciznosti. Ali ako volite Metal Slug, vjerovatno ćete uživati u ovom izazovu.
Jer, na kraju dana, Metal Slug je Metal Slug – i baš kao u originalnim igrama, uvijek se možete povući u bilo kojem trenutku, znajući da ste odigrali dobru partiju.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.
