napisao Adi Zeljković -
PC recenzije RECENZIJE

Znate što nama treba? Jedan fenomenalan Mad Max style apokaliptični city builder, gdje je skupljanje vode bitno kao i Fight Pit.

Međutim, ne razmišljaju svi developeri isto i tako dobijemo Endzone, gdje oživljavamo čovječanstvo na puno civiliziraniji način. Dobro došli na još jednu recenziju RespawnBA portala i danas ćemo pokušati oživiti čovječanstvo u Endzone: A World Apart igri.

Što je Endzone? Endzone je RTS post apokaliptična igra u kojoj je čovječanstvo zadesila tragedija i svi preživjeli su se sakrili u podzemne bunkere – nešto nalik na Vault iz Fallouta. Međutim, kako nitko od preživjelih nije htio provesti vječnost u bunkerima, vrlo brzo su izišli nazad na površinu. Vani se situacija još nije popravila, radioaktivnost je još uvijek bila visoka i kiše su donosile više problema nego koristi.

Ovdje nastupamo mi. Jedini zadatak u igri – ne dopustiti našim ljudima da umru. Moramo im pronaći vodu, hranu, podići krov nad glavom, nabaviti lijekove itd. Igru počinjete sa 12 odraslih ljudi i 6 djece. Endzone ima sistem starenja tako da vrlo brzo i tih 6 djece će odrasti i postati dio radne skupine. Putem komandi i naredbi odvajamo ljude za različite zadatke i šaljemo ih u prvo skupljanje hrane, gradnju cisterne za vodu i slične poslove.

Glavna stavka koja pokreće ovaj postapokaliptični svijet jest otpad. Nećete putem njega moći stići do svemira, ali će vam poslužiti za sve ostalo. Može se koristiti u graditeljske svrhe ili putem reciklaciju u ostale svrhe. Putem ubacivanja u reciklirajući cerntar, sav otpad koji smo skupili možemo pretvoriti metal, plastiku, tkaninu ili elektroniku. Svaka od ovih stavki je vrlo važna komponenta za izradu radijacijskih odjela, koja su vrlo potrebna oprema u vašem gradu.

Druga bitna stavka u ovome svijetu jest ugljen – međutim, njega je lagano dobiti. Drveća su doslovno svugdje oko vas, šumari koje zaposlite redovite će saditi nova mlada drveća čim se stara posjeku, i između ostalog drvo nije glavni materijal za proizvodnju četiri druga vrlo bitna materijala. Ugljen se primarno koristi za filtraciju vode, pravljenje dekontaminacijskih oprema te za osnovni protective clothing.

Može vam se ponekad dogoditi lagani problemi sa hranom i vodom u igri, ali urgirati samo omžete u produkciji hrane. Prvi obroci će sadržavati isključivo ribu, čisto jer su stanice za pecanje jako jeftine, mogu se odmah izgraditi na jezeru i počinju istog trenutka proizvoditi hranu. Poslije dolaze i farme i voćnjaci – koji zahtjevaju stabilan priljev vode kako bi mogli rasti. Igra daje puno opcija u smislu što ćete posaditi, na vama je da isplanirate kako kada I gdje. Jedino što ne smijete jest imati samo jedan tip hrane, u protivnom će vam svi ljudi se porazbolijevati i umrijeti.

Jedan od problema koji možemo nazirati jest kako i što graditi. Iako nam igra iz prve ne zapovijeda što moramo izgraditi, vrlo brzo shvaćamo da smo praktički natjerani u brzo sakupljanje resursa jer ono sa čime originalno počnemo nije niti blizu dovoljno. Ukoliko ne radimo research, koji je enormno skup, ne možemo niti pristupiti određenim dijelovima igre kao što je meteorološka stanica, koja nam govori kada nam stiže radioaktivna kiša i dopušta nam da odredimo racije hrane I vode tokom pljuskova. Želite li pristup struji? Skupo će te ga platiti.

Sa tehničke strane, Endzone: A World Apart nije naljepša igra na bloku, ali ima svoje momente. Jedna od prednosti jest opcija da samo pogledate na portrete vaših ljudi I znati će te u kakvom im je stanju radioaktivna oprema. Kada krenete izdavati radioaktivna odijela, moći će te na samoj mapi vidjeti njihovo stanje. Nažalost, portreti i dijalog koji dolaze sa igrom bi mogli još biti proljepšani I moglo bi se još poraditi na njima.

Doduše, u igrama kao Endzone, grafika nije najbitniji detalj – već audio. Zašto? Zato što nemate vremena stalno biti zoom in-ani I pratiti sve detalje. Audio ćete s druge strane slušati stalno dok igrate. Moram priznati, audio me se dojmio I jako mi se svidio. Sve u svemu, Endzone: A World Apart je interesantna igra. Ima svoje šarmantne elemente koji ju razlikuju od ostalih postapokaliptičnih RTS igara, ali joj fali materijala da ostane relevantna. Jako je teško ostati zainteresiran u igru koja vam kroz tutorial pokaže 80% onoga što nudi. Tutorial bi tu trebao biti samo da se objasne osnove, a ne showcase svega u igri. S druge strane, da li bih potrošio par sati pokušavajući ponovno oživiti čovječanstvo? Apsolutno bih.

Podijeli sa prijateljima:

Život Adija uvijek se vrtio oko video igara. Odrastao je igrajući ih opsesivno. Igra koliko može, ali posebno uživa u platformerima, akcijama / avanturama i RPG-ovima. Kao glavni urednik, Adi se fokusira na svakodnevna događanja i vijesti koji služe kao savršeni temelj njegovih livestreamova na našem YouTube kanalu i razgovora sa gostima u podcastima. Diplomirao je novinarstvo, naš je čovjek za marketinške poslove, stručnjak za WordPress i badass boss. Još uvijek pokušava pronaći bolju igru od Half-Lifea.

Nema Komentara

Ostavi komentar