Sjećam se kada sam prvi put igrao igru “Civilization”. Bile su to kasne devedesete, s našim prvim računarom smo tražili strateške igre koje bismo mogli igrati do iznemoglosti. “Civilization” je bio upravo to. Iako sam bio klinac, noćima nismo spavali, samo da bismo vidjeli kako će izgledati budućnost našeg carstva. Svaki potez je trajao godinama, ali ništa od toga nas nije sprečavalo da istinski uživamo u ovom naslovu. Tokom godina su izlazili nastavci, a obaveze su me natjerale da jednostavno nemam vremena da se prepustim igri kao što je “Civilization” kao ranije. Svaka sljedeća igra je nekako bila bolja od prethodne, kompleksnija, dublja, što je značilo da zahtijeva više vremena. Sada je 2025. godina, prošlo je više od 30 godina od prvog naslova i izašao je “Civilization 7”, posljednji nastavak ove vanvremenske igre.
Kada sam vidio da izlazi igra, mislio sam da jednostavno neću imati vremena kao kada sam bio klinac da se prepustim igri. Jesam igrao prethodne dijelove, ali ni u jedan nisam toliko uronio da bih rekao da ga poznajem u potpunosti. Plašio sam se da će s “Civilization 7” biti ista priča, ali, na moju sreću, a vjerujem i na nesreću mnogih okorjelih fanova franšize, ovaj nastavak se dosta razlikuje od prethodnih igara.
“Civilization 7” je, u osnovi i po izvođenju, dosta sličan starijim igrama iz franšize. Na vama je da izaberete naciju, vođu i krenete putem kroz historiju, stvarajući nešto poznato, ali opet drugačije od svijeta u kojem živimo. Ipak, sedmi dio u franšizi je možda naslov s najviše promjena u odnosu na dosadašnje igre. Ukratko, igra je više pojednostavljena nego ranije, jeste duboka, ali s druge strane jednostavnija, manja, da kažem, pitkija za nove igrače ili one koji nemaju previše vremena. Međutim, to znači da ipak nije toliko kompleksna kao prethodne igre i moram reći da je to istina i da se to sigurno neće svidjeti starim fanovima. “Civilization 7” je upravo zbog toga mač sa dvije oštrice, jer je to igra koja se s jedne strane udaljava od stvari i mehanika koje su definisale franšizu, prihvatajući mehanike koje su prvo bile viđene u drugim igrama. Upravo zbog toga, kritike na internetu su donekle opravdane, jer je “Civilization” uvijek bila franšiza koja je prednjačila s novinama u grand strategy žanru. S rastućom konkurencijom, izgubila je taj pedigre, štaviše, sada ova franšiza pozajmljuje fazone i fore od drugih sličnih naslova koji su izašli u proteklih nekoliko godina.
Nego, da krenemo s promjenama i stvarima koje su drugačije nego u prethodnim igrama. Sigurno najveća promjena je ona koja direktno utječe na igranje i razvoj vašeg carstva. Sada više nećete moći voditi jednu civilizaciju od njenog začetka do kraja, već je igra podijeljena u tri velike epohe – Antika, Istraživanje i Moderno doba. Svaka epoha se drastično razlikuje od druge, jer, naravno, obuhvata potpuno drugo vremensko poglavlje stanovništva planete Zemlje. Isto tako, svaka epoha praktično resetuje vaš progres i izabranu kulturu i primorava vas da izaberete drugu, kako biste nastavili igrati. S jedne strane, ovo je donekle dobra stvar, jer vas igra time ne primorava da igrate s jednom istom civilizacijom od početka do kraja, u slučaju da vam to dosadi. Ali s druge strane, igra vas onda primorava da ne možete nastaviti sa svojom odabranom kulturom, već ste primorani da izaberete drugu. Ovo je donekle dobro realizovano s obzirom na to da se svaka epoha završava nekom velikom krizom koju vi trebate prebroditi, koja će često biti katastrofalna za kulturu koju vodite, i upravo zbog toga dolazi blagi reset. S druge strane, nemate tu slobodu da, recimo, Rimljane vodite od začetka pa sve do budućnosti. Cijela poenta igara “Civilization” je bila ta da vi možete kreirati svijet kako vi želite, ovako ste primorani pratiti predodređeni razvojni put koji vam igra primorava. Ovdje to jednostavno nećete moći, makar ne za sada ako se nešto drastično ne promijeni u budućim zakrpama. Recimo, ova novina je pozajmljena iz naslova “Humankind”, gdje je nekako bolje realizovana, jer je to igra sa svojim identitetom, a ne naslov “Civilization”.
S jedne strane, ovo možda može biti zanimljiva novina nekim igračima, jer će ovako vidjeti više od igre u jednom igranju. S druge strane, gubi se onaj stari, poznati osjećaj igara “Civilization” i nekako ćete imati osjećaj kao da igrate neki drugi naslov, a ne nešto uz šta ste odrasli. Meni, ma koliko djelovalo uzbudljivo i zanimljivo, pogotovo zbog načina na koji se završavaju epohe, se ipak nije svidjelo, jer mi je uskraćena sloboda da pravim svoju civilizaciju od začetka do kraja, što je bila i poenta svakog naslova.
Svaka era je karakteristična po sebi i ma koliko niko nije tražio ovakvu promjenu, igranje u njima jeste zanimljivo. Era antike su počeci svake civilizacije, prvi problemi i kristalizacija i formiranje društva. Prvi problemi na kojima ćete učiti kako da budete bolji lider vaše civilizacije. Nećete sretati toliko nacija jer se sve tek razvijaju. Igra se drastično proširuje s erom istraživanja i tada vas ona testira u svemu što ste trebali naučiti u prethodnoj epohi. Istraživanje i kolonizacija će proširiti mapu, ali isto tako i uvesti nove lidere koje ćete moći sresti, s kojima ćete moći komunicirati. To su također trenuci kada će diplomatija i pregovaranje biti na testu, kada ćete morati donositi teške i važne odluke. Moderno doba će trajati sve do 1950. godine, što jeste čudna odluka, jer ništa nakon te godine nećete moći istraživati. Bolje rečeno, sve tehnologije koje su nama poznate nećete moći vidjeti u igri, što je čudna odluka i nadam se da će više elemenata u otkrićima biti omogućeno u budućnosti, recimo nekim dodatnim sadržajem.
S jedne strane, ovo možda može biti zanimljiva novina nekim igračima, jer će ovako vidjeti više od igre u jednom igranju. S druge strane, gubi se onaj stari, poznati osjećaj igara “Civilization” i nekako ćete imati osjećaj kao da igrate neki drugi naslov, a ne nešto uz šta ste odrasli. Meni, ma koliko djelovalo uzbudljivo i zanimljivo, pogotovo zbog načina na koji se završavaju epohe, se ipak nije svidjelo, jer mi je uskraćena sloboda da pravim svoju civilizaciju od začetka do kraja, što je bila i poenta svakog naslova.
Druga promjena vrijedna pomena je to što lideri koje možete izabrati sada više nisu vezani za nacije iz kojih su potekli. Tako da sada faktički možete izabrati drevnog kineskog lidera da vam vodi Rim, recimo, ili da pravite druge uvrnute kombinacije. S jedne strane, ovo djeluje i jeste zanimljivo, jer svaki lider ima određene bonuse koji se bolje uklapaju s drugom nacijom nego s onom odakle on potiče. S druge, nekako je isuviše čudno, ako bih tako mogao reći, jer što zbog navike, što zbog logičnosti, nekako smo navikli da biramo civilizacije u odnosu na lidere koji ih vode i obrnuto.
Prije nego što krenemo na sljedeću stvar, moram napomenuti nešto što je jako bitno, a to je da je ovo prva igra “Civilization” koja je izašla za apsolutno sve konzole konzole u istom trenutku, a tu mislim i na Switch. Zbog toga su neke od promjena koje slijede direktan uticaj te odluke. Korisnički interfejs je jednostavno drugačiji, da ne kažem loš, i više prilagođen konzolnim nego PC igračima. Ovo je pravi nož u leđa za sve stare fanove “Civ” igara. Međutim, to nije jedina stvar. Ma koliko korisnički interfejs bio prilagođen konzolama, toliko nije funkcionalan ni na jednoj platformi. Pored stvari koje su vam vidljive, preko onih koje je potrebno da pronađete, jednostavno je cijela navigacija teška kako za stare tako i za nove igrače. Ovdje se pravi još jedan problem, a to je način na koji igra jednostavno funkcioniše i informiše igrače. Često tokom igranja jednostavno nećete dobijati informacije koje su vam potrebne, kako o kulturi, tako o mehanikama, o pojavama tokom igranja, likovima i tako dalje. Već ćete sve morati tražiti u enciklopediji same igre. Dok će vam igra bacati neke informacije koje nisu relevantne za vašu igru u tom trenutku. A to sve dovodi do frustracije, jer eto, nećete imati sve što vam treba na dohvat ruke, nego će se imerzija gubiti i uništavati stalnim traženjem pojmova i objašnjenja po enciklopediji. Nekako mi se, kako zbog izgleda korisničkog interfejsa, tako i zbog načina na koji igra uvodi igrače, čini da je razvojni tim jednostavno požurio s izlaskom ovog naslova, bez neophodnog poliranja svega i testiranja s kontrolnom grupom da se vidi da li je nešto funkcionalno ili ne.
“Civilization” igre su uvijek bile zanimljive zbog toga što ćete tokom igranja sretati druge civilizacije s kojima ćete trgovati, koje će vam se eto javiti, izaći neki prozorčić s pozdravom ka vama i vašoj civilizaciji, pohvali ili kritici ili eto nekada i savjetu. Sada se to ne dešava i nije mi jasno da li je to namjerno odrađeno ili je možda stvar koja se jednostavno ne aktivira zbog greške ili nečeg drugog. Upravo zbog toga, nekako se čini da će interakcija s drugim nacijama biti minimalna, pogotovo u periodu istraživanja i pronalaženja drugih civilizacija. Nekako ćete se osjećati usamljeno na sada ne toliko velikoj mapi.
U igri ste uvijek mogli birati veličinu mape i svijeta u kojem ćete krenuti vašu avanturu, sada je najveća mapa “standardna”, što djeluje i jeste malo. Pored toga, nećete moći mijenjati imena gradova, rijeka i svega ostalog što pronalazite, tako da se cijela personalizacija jedne nacije, otkrivanje i istraživanje gubi zbog manjka ovoga. Nije mi jasno zašto je to izbačeno. S jedne strane, to vezano za mapu je sigurno izbačeno jer je igra za više platformi, znači igrač na “Switch” konzoli može igrati protiv igrača na PC-u, ali upravo zbog toga, igrač na PC-u je ograničen tehničkim mogućnostima u vidu veličine mape zbog “Switch” igrača. Balans koji jednostavno PC igrači nisu tražili.
Međutim, to nije sve, ponašanje vještačke inteligencije je često čudno, kako protivničkog, tako i vašeg naroda, koji će se buniti ili praviti haos koji se totalno kosi s nekim logičnim ponašanjem civilizacije. Nekako ćete imati osjećaj da ste diskonektovani od vaše nacije ma koliko pokušavali da ih usrećite. Sve ovo djeluje, pa pogrešno, jer za razliku od prethodnih naslova gdje ste uvijek mogli jasno vidjeti, pa čak i čuti zadovoljstvo ili nezadovoljstvo svojih sljedbenika, se sada svelo na puku i beživotnu statistiku.
Bitke i vođenje armije je isto promijenjeno. Sada ste uskraćeni mikromenadžmenta jedinica, već sav XP će dobijati komandant tih jedinica. Što je dobra stvar, moram priznati, makar za mene, ali vjerujem da će uskraćivanje ove opcije biti još jedan minus za stare igrače. Iako su borbe zabavne kao i cjelokupna ideja da se vaša nacija fokusira isključivo na ratni razvoj, to može postati komplikovano ukoliko se borite na nekoliko frontova odjednom. Igra će se često fokusirati na jedan dio mape, dok će se vještačka inteligencija protivnika kretati u istom trenutku, nebitno gdje je fokus kamere stavljen. To znači da možete pratiti samo jedno dešavanje, a za druga jednostavno morate malo razmišljati i shvatiti šta se stvarno desilo. Ovo može biti problem, naravno ukoliko izaberete ovaj put razvijanja i ukoliko želite ratovati sa svima, što eto nije preporučeno, jer ma koliko borba izgledala zanimljivo i unaprijeđeno u odnosu na prethodne naslove (jedan od rijetkih elemenata koji je stvarno unaprijeđen), može brzo postati haotično čak i sa uprošćenim mehanikama.
Grafički gledano, “Civilization 7” izgleda prelijepo, stil umjetnosti, iako drugačiji od tradicionalnog izgleda odlično, kao i grafika tokom igranja. Svaka mapa će imati pregršt detalja, vaši mali gradovi dok se razvijaju će izgledati super, koji kasnije mogu postati velike metropole, i u svakom tom prelaznom periodu će sve izgledati i djelovati super. Glasovna gluma je isto super odrađena, od početka do kraja. Moram napomenuti da je u “Civilization 7” ubačen pokušaj priče, ali koji se jednostavno ne razvija u dovoljnoj mjeri da bi bio zadovoljavajući, već je tu kako bi eto bio tu. Zbog toga se i nisam previše fokusirao na to.
O ovoj igri se može pisati do iznemoglosti, kao što se i može igrati “samo još jedan potez” i tako u vječnost. Zbog gomile promjena, ovo djeluje više kao pravi nastavak nego kao nadogradnja prethodnih igara. Većina naslova u franšizi su bili, da kažem, unaprijeđeni prethodnici, a sedmica ima toliko novina da se može nazvati prvi pravi nastavak. Sada da li su te novine upitne, odluka je na vama. “Civilization 7” djeluje kao savršen nastavak za “Civilization Revolution”, prvi konzolni naslov u franšizi, ali manje kao nastavak nekada slavne franšize “Civilization” koja je krasila skoro svaki PC. Upravo zbog toga, igranje “Civilization 7” će biti mač sa dvije oštrice, jer je ovo naslov koji će se definitivno svidjeti novajlijama, ali koji već sada stari fanovi u globalu i ne vole previše. Na kraju, ovo jeste dobra igra, bila bi još bolja ukoliko se ne bi zvala “Civilization 7”, već uzela drugo ime, jer tada ne bi navukla toliki internet hejt koji trpi sada.
Sve u svemu, “Civilization 7” jeste zanimljiva igra, ali s brojnim kompromisima. Promjene su hrabre, ali ne uvijek na bolje. Igra se osjeća kao pokušaj privlačenja nove publike, ali po cijenu otuđenja stare. Ako ste novi u franšizi ili volite eksperimentisati s novim mehanikama, “Civilization 7” bi vam se mogao svidjeti. Međutim, ako ste dugogodišnji fan koji cijeni tradicionalni “Civ” doživljaj, možda ćete se razočarati.
Na kraju, da li će “Civilization 7” uspjeti zavisi od toga kako će razvojni tim reagovati na povratne informacije igrača. Nadamo se da će buduće zakrpe i proširenja riješiti neke od problema i vratiti dio starog sjaja ovoj legendarnoj franšizi.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.
