Doom Eternal: The Ancient Gods – Part 2: Pakleno iskušenje

The Ancient Gods – Part 2 udvostručuje nedostatke Doom Eternal-a i putovanja ka kraju, predstavljajući nezadovoljajući kraj priče o Doom guyu.

Nivoi obuhvaćeni prvim DLC-om za Doom Eternal osjećali su se kao da su nastavili tamo gdje je originalna igra stala. Bilo je to kao da gledam novu sezonu neke Netflix serije, a nakon toga je uslijedilo uzbuđenje za veliko finale. Međutim, dok sam igrao drugi DLC, to se uzbuđenje postepeno prebacivalo u frustraciju i razočaranje.

Glavna kampanja DOOM Eternal-a odmaknula se od svog prethnodnika s kojim se mnogi nisu složili, a The Ancient Gods udvostručuje mnoge kontroverzne dodatke. To su misije koje tvrdoglavo odbijaju prilagoditi se očekivanjima igrača, završavajući konačnim susretom koji je neuravnotežen i repetativan, a ne kombinacija izazovnog i kreativnog što čini DOOM.

Kada je demonska invazija na Zemlju zaustavljena i nebeski stubovi uzdrmani, Doomguy pokušava jednom i zauvijek okončati paklenu dominaciju u svim dimenzijama. Četiri nivoa u The Ancient Gods Part 2 vode ka konačnoj konfrontaciji koja bi demonsku vrstu mogla zapečatiti u njihovoj vlastitoj dimenziji.

Trailer je prikazao veliku bitku između snaga Pakla i Sentinel snaga koje su se okupile iza Doomguyjevih uspjeha, a startni background prikazuje bitku na nivou Godzille između dva titana, pa je marketing za Doom Eternal: The Ancient Gods – Part 2 učinio svoje sa obećanjem zaista epskog susreta. Međutim, događaji koji mijenjaju univerzum u DLC-u su potisnuti u pozadinu i brzim cutscenama.

- Advertisement -

Sami nivoi su poprilično standardni, i teško je ne biti razočaran što se veliko finale ne osjeća grandioznije. Umjesto intenzivnih trenutaka koji mijenjaju igranje, The Ancient Gods se pokušava popraviti predstavljanjem novih teških neprijatelja s ultra-specifičnim slabim tačkama. Postoje impovi kojima je potrebna automatska puška, oklopni baroni kojima je potrebna plazma puška i zombie neprijatelji s neprobojnim energetskim štitovima.

Ova vrsta neprijateljskog dizajna buktala je u DOOM Eternal-u, ali stalni specifični zahtjevi za ubijanje neprijatelja u djeliću sekunde u ovom trenutku su zamorni, a ne uzbudljivi. U momentima, to nije DOOM!
Srećom, dok su novi neprijatelji dosadni, DOOM Eternal: The Ancient Gods Part 2 ima puno sjajnih borbi. To se posebno odnose na Escalation Ecnounters koji igračima omogućuju pokretanje drugog vala težih neprijatelja u odreženim arenama. Za razliku od Slayer Gatesa u glavnoj igri, oni su ubačeni u glavnu priču i pružaju osjećaj frustracije ali i radosti. Ovaj DLC je DOOM Eternal u svom najboljem izdanju i igrači moraju koristiti cijeli arsenal koji im je na raspolaganju.

Još jedna pozitivna strana je Sentinel Hammer, fino super oružje koje se prilično dobro uklapa u borbene ritmove. Sentinel Hammer uništava manje neprijatelje i omamljuje veće prijatenje. To omogućava igračima da u tren oka razviju strategiju i pobjegnu iz loših situacija.

Da je The Ancient God Part 2 završio nakon pretposljednjeg nivoa i da su izostavili posljednju boss borbu, to bi bilo puno bolje iskustvo. Nažalost, kada Doomguy napokon nađe najveću opasnost od svih, borba koja slijedi je blago rećeno dosadna i nije vrijedna truda. Šef napada kao bik, samo s pet barova zdravlja i sposobnošću da se heala. Jedini način na koji ga Doomguy može oštetiti je kada mu oči zasvijetle zeleno, što je jedan od pet ili šest poteza koje naizgled nasumično može odabrati.

Umjesto neke hardcore borbe dobili smo borbu u kojoj se konstantno izmičemo i samo čekamo njegov pravi kontranapad kako bi ga omamili. Kroz svih pet barova healtha Dark Lord koristi jednostavno istu mehaniku i na kraju postaje repetativno i bespotrebno dugotrajno. Najgori element DOOM Eternal DLC-a je manjak inovativnosti u borbama, naročito u finalnoj u kojoj smo očekivali epic fight s obzirom da se borimo protiv svog “blizanca”. Dark Lord je ikonska figura i nije zaslužio onakvu borbu.

Frustracijama nikada kraja! Doom Eternal: The Ancient Gods – Part 2 je nedostojan završetak ovog poglavlja u historiji DOOM serijala. Umjesto da čupa i kida dok nije gotovo, Doomguy je sjedio i čekao da mu Dark Lord dopusti pobjedu.