Milan me pitao da li sam otkrio šta bi metafora u Metaphor: ReFantazio mogla značiti, a ja sam odgovorio nešto u stilu: „Nemam pojma, haha.“ Nakon što sam malo više razmislio, mislim da su dvije moguće metafore: 1) Igra ima dosta sličnosti s Personom. 2) Njena priča je kao komentar na naše društvo… ili nešto u tom pravcu.
Ali, metafore na stranu, igra je ogroman fantazijski RPG koji je tehnički bolji od Persona 5 na mnogo načina. Strukturno, djeluje manje repetitivno. Ima više animiranih scena koje poboljšavaju ključne trenutke priče. Možete se riješiti slabijih neprijatelja u stvarnom vremenu umjesto kroz zamorne potezne borbe. Generalno, mislim da je ovo najbolja igra koju je Atlus izbacio u stilu Persone — zaista je briljantna. Ipak, dio mene osjeća da joj nešto nedostaje što će je spriječiti da ostane u sjećanju kao Persona 5 kad jednom dođe do kraja.
U Metaphor igramo kao mladić iz anime svijeta, čije su gornje opcije dijaloga uglavnom ljubazne i neutralne. Međutim, on je Elda, rijetka rasa na koju društvo gleda s prezirom. Taj svijet čini mješavinu različitih rasa: onih s mačjim ušima, rogova, krila ili kaveza na glavi. Ubrzo vam postaje jasno kroz razgovore s umišljenim građanima („Šta Elda radi ovdje?!“) ili kroz scene progona (vješanje dječaka s mačjim ušima) da je svijet okrutan i nepravedan.
I sam univerzum je u haosu jer je princ i nasljednik prijestolja proklet. Prokleo ga je njegov stariji brat Louis, koji je također ubio njihovog oca, nedavnog kralja. Ukratko, ono što slijedi je borba za moć, jer je mrtvi kralj aktivirao magični gambit koji postavlja finalno nadmetanje za prijestolje. Kandidat koji osvoji javnost kroz tri suđenja postat će sljedeći kralj. Vi, mladić Elda, ulazite u nadmetanje, sa ciljem pobjede, ali i spašavanja princa od bratove kletve.
Slično kao u igrama Persona, vašu političku kampanju kontroliraju vremenski rokovi. Na primjer, morate pobijediti u važnoj tamnici prije 16. u mjesecu, a do tada svaki dan koristite za jačanje moći. Možete provesti jutro s prijateljem kako biste produbili vezu (više o ovome kasnije), a navečer slušati priče djedice o susretu s vilama, čime povećavate svoju Imaginaciju (jedna od osobina koja otvara posebne dijaloge, baš kao u Personi). Kada ste dovoljno spremni za borbu, možete se upustiti u tamnicu u dijelovima, vraćajući se kroz nekoliko dana da se odmorite i obnovite. Sve dok to završite prije roka, na sigurnom ste.
Dok Persona ima krut ritam, s velikim tamnicama između perioda provedenih u druženju ili grindanju, Metaphor ima prirodniji tok. Iako ste još vezani rokovima, vašu kraljevsku kampanju vodi vaš Gauntlet Runner. Tačnije, brod s nogama, koji ima veličanstvena bedra i lijep interijer kao vašu bazu. Za razliku od Leblanc kafića u Personi, Metaphor premješta sjedište između gradova teleportacijom, zavisno o situaciji u priči.
Možete provesti vrijeme u lučkom gradu Brilehaven, gdje orbovi oceana lebde iznad koloseuma i obližnjih ulica, ili u Grand Trad, sjajnom glavnom gradu, ili Martiri, čiji su stanovnici pogođeni smrtonosnom tajnom. Svi ovi gradovi imaju standardne trgovine: za oružje, za oklop, te one koje poboljšavaju vašu Hrabrost i slično.
No, najvažniji element koji Metaphoru daje poseban identitet je vaš Gauntlet Runner. Tokom pauza između glavnih zadataka, možete ga uzeti na vožnju. Iako ga ne možete voziti slobodno poput auta u San Andreasu, možete prihvatiti zadatke po gradu, poput potrage za izgubljenim predmetima („Izgubio sam ženinu čašu, haha“) ili nagradnih misija (eliminirati ogromnog crva u pustinji). Ovi zadaci se zatim označe na mapi s primamljivim zvukom olovke, s označenim kampovima i rivalima između lokacija.
Mnoge potrage vode vas do gradova koji se nalaze na putu prema tamnicama. Samo odaberete rutu, obratite pažnju na broj dana potrebnih za putovanje i pritisnete dugme za kretanje.
Ove misije čine veći dio vaših avantura, dok balansirate vrijeme potrebno za osvajanje tamnica. Tokom putovanja imate priliku družiti se s prijateljima, opustiti se u toploj kupki, kuhati jela i boriti se protiv uljeza. Sve to daje igri osjećaj dinamike i avanture, u poređenju s Personom.
Metaphor ipak zadržava jedan ključni element iz Personinih igara, a to je da svaki važan lik otkriva vlastiti magični Arhetip: klasa koja im omogućava korištenje magije koja troši MP, za razliku od udaraca mačevima ili buzdovanima koji ništa ne troše. Kao generični anime mladić, prvo otkrivate Seeker klasu, sveobuhvatnu klasu borca s mačem i magijom, koja može naslijediti vještine drugih klasa. Vaš bliski prijatelj Strohl otkriva Ratnika, a crvenokosi gladni Hulkenberg, Viteza. Prijateljujući se s likovima koji izgledaju drugačije od ostalih, otključavate nove klase. Što je jača vaša veza, to više pogodnosti otključavate za njih, poput dodatnih vještina, ili nagrada izvan borbe, poput boljih nagrada za bountye.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.
