Bol je stalna. Strah je posvuda. Predah donosi samo žestoku melankoliju. Scorn je nevjerovatno umjetničko djelo, a stvari koje evocira toliko su neugodne da sam imao problema u dužim sesijama igranja.
Scornov truli biomehanički pakleni krajolici ispunjeni zagonetkama u prvom licu nameće paranoju te vam je dopušteno da slobodno lutate njegovim svijetom, na kratkoj uzici, po nalogu neke užasne inteligencije. Svijet u koji ulazite oguljeni i mršavi, putujući od turobnosti do transcendetnog očaja, je kakav još nisam osjetio od starih kultnih horror filmova.
Iako je tehnički survival horror, Scorn je potpuno vanzemaljska igra, a izobličeni humanoid nabijen u jaje će vas pratiti u snovima. Scorn je drugačiji od bilo čega što sam ikada igrao, izbjegavajući puno mehaničkih i narativnih mehanika kako bi stvorio nešto fascinantno.
Prizori u igri su groteskni i nadrealistički a s obzirom da Scorn crpi inspiraciju od H.R. Gigera i Zdzislawa Beksinskog logična je istinitost užasa koje nanosimo sebi i jedni drugima a očigledno Ebb Software najviše nama.
Satiričan, jeziv portret ljudskog tijela kao mesnatih zupčanika iz kojih cure tekućine su samo neke od scena u Scornu. Većinu igre šetate mračnim hodnicima koji svjetlucaju i bivate napadnuti od strane niza stvorenja koja izgledaju poput faširanog mesa u kombinaciji sa ljudskim komadima tijela. Napredovanje kroz Scornov svijet, u pokušaju da se pronađe neki smisao za koji se može uhvatiti, uključuje rješavanje zagonetki.
Neki igrači će tvrditi da je potpuna prepuštenost samima sebi dio magije ove igre, dok će nekima smetati razbijati glavu o niz zagonetki i nadati da ćete naići na rješenje.
U igri nema glasovnih linija i Scorn odbija objasniti priču u bilo kojem trenutku. Također, nema tekstualnih zapisa, i u osnovi nema načina da se kopa po lore-u u bilo kojem krenutku, a čak nećete ni saznati kako vam se zovu neprijatelji.
Ebb Software je osjećaj tajanstvenosti doveo do savršenstva. Uspjeli su stvoriti igru koja zapravo ništa ne objašnjava, a opet svijet i priča koju ćete vremenom shvatiti će vas oduševiti.
Negdje u sredini igre naći ćete se kako stojite na balkonu i gledate u maglovito prostranstvo dok nešto stenje u daljini. Ukleti trenutci poptu ovoga su savršeni. Postoji nešto izrazito mračno u elemenatima ove igre. Gotovo sve izgleda kao spolni organ ili oštećeno tijelo, a pred kraj igre postoji nekoliko kipova koji su, eto, erotični.
Također ćete komunicirati s većinom konzola umetanjem nečega u njih, bilo da se radi o vašoj ruci ili nekom čudnom predmetu kojeg ste dobili na početku igre. Govoto svaki alat u vašem arsenalu ima dvostruku svrhu, često da odigra svoju ulogu u rješavanju nekih od Scornovih nevjerovatno teških zagonetki. A izgleda da su developeri uživali u kreiranju istih.
Kratki borbeni susreti su napeti, ali rijetki, i nisu vrhunac igre, ali nije loše, a dizajn neprijatelja je ugodno jeziv. Dakle, neprijatelji su osmišljesni s tako hrabrom umjetnošću da ćete ih sanjati! Borba je jako teška i neugodna jer neprijatelji pljuju po vama a prostor oko vas je skučen.
Oružja u igru su isto tako morbidnog izgleda ali jedna od ljepših i zabavnijih koje sam imao priliku koristiti u igrama. Iako je njihovo porijeklo nepoznato, kao i svemu u ovoj igri, kaže se da ih je stvorila rasa moćnih bića poznatih kao Scorn. Oni su uništeni, ali oružje je ostalo. S vremenom je to oružje palo u ruke različitih frakcija i pojedinaca, koji su ga koristili za promicanje vlastitih ciljeva. Iako je prava moć ovih oružja nepoznata, kaže se da ih pokreću negativne emocije onih koji ih koriste. To znači da što više bijesa, mržnje i boli korisnik osjeća, to oružje postaje moćnije.
