Prošlo je dosta vremena otkako smo prvi put igrali Squad. Za igru smo prvi put saznali 2017., a to je bilo već više od godinu dana nakon što je prvi put stigla u Steam Early Access.
Iako se mnogo toga promijenilo u međuvremenu, Squad je vojna pucačina s velikim timovima i fokusom na atmosferu. Da vam dam neke referentne tačke, više naginje prema Battlefield strani pucačine u smislu razmjera, međutim, tu su Arma vibracije.
Ono što Squad apsolutno privlači je živčana napetost koju osjećate u utrobi kako se akcija približava. Formuli je dodan novi vodič koji vas, između ostalog, uči da uradite zaklon i ostanete izvan vidokruga što je više moguće. Stoga, koristeći teren svuda okolo, timovi moraju napredovati kroz ruralna i urbana područja koristeći zaklon i dim kako bi napredovali do ciljeva razbacanih po karti.
Osobito na početku matcha, prije nego što je ispaljen hitac, postoji pravi osjećaj napetosti dok dvije frakcije utvrđuju svoje pozicije. Linija fronte uvijek se mijenja u Squadu, a to samo povećava intenzitet svakog matcha. Igrači se moraju udružiti i krenuti u akciju u koordiniranim timovima, a mene su moji zapovjednici u igri kritikovali kad god sam pokušao igrati kao vuk samotnjak. Sve je u držanju zajedno, čuvanju leđa jedni drugima i kretanju kao tim, pokrivajući što više uglova kako napredujete.
Postoji hrpa mapa, i prilično su ogromne jer moraju primiti do 100 igrača, 50 u svakom timu. Svaki krug počinje s oba tima u prostoru za postavljanje. Igrači se trpaju u kamione i onda kreću u konvoju. Ovo otvaranje, iako naizgled malo bez događaja, svakako je atmosferično i postoji pravi osjećaj strepnje dok svi sjede u dva reda, buljeći u digitalna lica svojih suboraca dok se sudaraju preko neravnog terena Squadovih ogromnih mapa.
Nakon što se vaša ekipa iskrcala, vrijeme je da nađete tu liniju fronta, a moj glavni problem sa Squadom je postotak vremena koje sam proveo krećući se mjestom u usporedbi s vremenom koje zapravo provedem radeći nešto značajno. Postoji dobra strana ovog pristupa, a to je napetost prije bitke koja vas obuzima dok ste blizu bitke koja je pred vama, i potpuno razumijem zašto su programeri krenuli ovim putem, čak i ako to znači razdoblja relativne neaktivnosti. Čini trenutke važnima. Svaki put kad povučete okidač, to nije zato što ste na nekakvoj uzbudljivoj arkadnoj vožnji, pucajući u pokretne mete kao što biste mogli, već zato što ste se polako i metodično probili do bitke, a onda , s najvećom pažnjom ste pronašli svoje mjresto i uključili se u bitku.
Obližnji meci koji zvižde zatamnjuju ekran, stvarajući sumornu napetost da je smrt blizu ako ne pripazite. Možete pozvati pomoć ako budete oboreni, iako je moje iskustvo pokazalo da će vas drugi saveznici pustiti da iskrvarite radije nego da odu na rizičnu poziciju i ožive vas, ako niste bili sa svojom jedinicom. Zapravo, držati se svojih kolega iz momčadi uvelike je na dnevnom redu i sve je u Squadu usmjereno na suradnju i komunikaciju. Ta usredotočenost na hijerarhiju bojnog polja funkcionira ovdje i ja sam brzo stao u red, primajući naredbe od iskusnijih igrača dok sam pokušavao biti koristan grupi. Nije uvijek uspjelo, ali čini element igranja uloga lakšim za razumijevanje i povećava uloge kada se gurate naprijed sa svojim timom, pokušavajući pokriti horizont ili otvorene prozore posvuda uokolo dok napredujete.
Što se tiče načina igre, postoji način okršaja koji je prilično zabavan, ali igra oživljava u načinima rada temeljenim na ciljevima, s timovima koji se guraju i zaustavljaju na određenim lokacijama, borbene linije koje se stalno mijenjaju stalni su uzrok stresa. S desecima vojnika u svakom timu, tenkovima koji se kotrljaju ulicama i helikopterima koji pucaju s neba, to je živo i privlačno iskustvo za više igrača i morat ćete biti razboriti.
Postoji nekoliko frakcija u igri, što identifikaciju jedinice može učiniti malo kompliciranom, iako je to vrsta problema koja se olakšava poznavanjem, a većinom je lako pratiti što se događa zahvaljujući jasnim vizualnim prikazima i detaljima , promišljeno komponirana okruženja. Vaš igrač-lik se uglavnom dobro kreće, uz učinkovitu mehaniku koja nadopunjuje prilično standardnu postavu PC pucačine.
Povrh toga, fizika metaka je bila pristojna, a arsenal dostupan igračima, iako nije najutjecajniji s kojim sam se susreo u smislu rukovanja, raznolik je i djeluje autentično. Postoji, međutim, nekoliko grubih rubova, a tokom igranja naišli smo na nekoliko problema s performansama, sa zastajkivanjem broja sličica u sekundi koje je najvidljivije kada ponekad prevaljujemo velike udaljenosti između lokacija pješice, što se događa s vremena na vrijeme. Upravo su me ti trenuci, koji obično dolaze nakon bolne smrti neposredno prije, najviše frustrirali.
Ta polu-redovita zatišja i nekoliko problema povezanih s fizikom su moje glavne pritužbe na Squad. U cjelini, međutim, to je zanimljiva i promišljeno napravljena velika timska pucačina koja stvara doista osebujnu i impresivnu atmosferu.
