Horor hodajući simulatori su prošli dug put, a sada kada smo izašli iz perioda preplavljenog ovim žanrom, osvežavajuće je videti naslov poput REVEIL-a, koji pažljivo gradi napetost i postepeno uvodi svoje mehanike. Ovo je ujedno i prvi pokušaj Pixelsplits-a u horor žanru, što donosi i uspone i padove dok stvaraju atmosferu ispunjenu napetošću i pronalaze savršeno mesto za horor igru: cirkus.
REVEIL prati Waltera Thompsona, koji se bori s amnezijom toliko ozbiljnom da ima psihološke probleme s prisjećanjem svoje prošlosti, onoga što se događa s njegovom porodicom i šta je uopće stvarno. Igra odlično postavlja scenu u horor cirkusu, kroz koji igrač povremeno prolazi u potrazi za Walterovom kćerkom Dorie. Iako je priča ponekad neujednačena, scenografija je zanimljiva zahvaljujući bilješkama razasutim po nivoima koje dopunjuju priču. Ove bilješke su prate glasovnom glumom koja, iako nije loša, može delovati bezlično, što može navesti igrače da ih preskaču.
Na početku, igrači ulaze u cirkus koji nije samo centralna lokacija u REVEIL-u, već i mesto koje skriva sve tajne koje Walter treba otkriti kako bi saznao istinu o svojoj situaciji. Ono što REVEIL čini posebnim su njegove polako uvodeće mehanike. Na primer, mogućnost čučanja se otkriva tek nakon otprilike dva sata igre, i to u trenutku kada igra uvodi koncept smrti.
Međutim, smrt nije trajna u REVEIL-u. Kada se nađete u situaciji koja bi rezultirala krajem igre, vreme se resetuje na interesantan način. Na početku igre, budite se u Walterovoj kući, zaključani u njegovoj spavaćoj sobi i morate rešiti zagonetku kako biste pobegli. Čak i kada uspete, to nije poslednji put da ćete videti tu sobu. Kada vas monstruozna bića uhvate, umesto da “umrete”, ponovo proživljavate trenutak zaključavanja u sobi, ali sa nekim promenama koje zavise od načina na koji ste “umrli”. Ove promene mogu biti suptilne, poput različitih predmeta razasutih po sobi, ili značajne, poput krvavih zidova i jezivih vizija.
Žanr horor hodajućih simulatora dugo je istraživao promjenjiv pejzaž iza igrača, a REVEIL to radi izuzetno dobro, posebno u nivoima baziranim na cirkusu. Sa vijugavim hodnicima i sobama koje menjaju perspektivu, igra podstiče igrače da razmišljaju o nevjerovatnim prostorijama koje istražuju. Na primer, soba sa ogledalima iz zabavnog parka je dizajnirana na način koji nikada ranije nisam video. Dok pratite svoju kćerku unutra, soba se stalno menja, a ogledala su maskirana tako da igrači mogu lako izgubiti orijentaciju.
Iako su početni susreti s entitetima uzbudljivi, postoji trenutak kada igrači mogu postati zbunjeni dovoljno dugo da ih entiteti uhvate. Na primer, susret s manekenkom je izvanredan, ali nakon što igrači “shvate” susret, lako je proći kroz njega. Dodatno, prelazak u nove oblasti značajno utiče na performanse igre, što može izvući igrače iz trenutka zbog trzanja igre, posebno pri prolasku kroz vrata sa zavesama.
Zagonetke u REVEIL-u su jezive i imaju smisla unutar lore-a igre. Na početku, postoji soba sa žirafama koja inteligentno povezuje zagonetke, podsećajući na komplikovanost Spenserove vile iz Resident Evila. Međutim, neke zagonetke su izuzetno teške, poput one gde igrači moraju dekodirati simbole kako bi pronašli tačan ugao za usmeravanje laserskog snopa. Ove zagonetke variraju između inteligentno povezanih i onih koje su previše duboke da bi bile razumljive.
REVEIL je igra koja fascinira. Izuzetna je u gradnji napetosti, stvaranju sveta ispunjenog porodičnim hororom i pruža nezaboravna strašna iskustva. Iako sveobuhvatna priča ostavlja nešto za poželjeti, a mehanike susreta brzo posustaju, igra je odličan izbor za one koji traže dobar strah, posebno one koji imaju strah od klaunova.