Ne zavidim Bloober Teamu. Niko zapravo ne želi težak zadatak ažuriranja nečega tako slojevitog, emocionalno osjetljivog i cijenjenog kao što je Silent Hill 2. Originalna igra je desetljećima hvaljena i analizirana od strane fanova koji žele razumjeti svaki detalj. To je igra u kojoj svaki čudan uzorak i neobična dekoracija prostorija nešto znače, a njena nezaboravna atmosfera drži se na najfinijim nitima.
Ovaj moderni remake te legendarne priče počinje sjajno, nudeći širok raspon grafičkih postavki i opcija pristupačnosti. Potrebno je samo malo podešavanja kako bi igra postala prelijepa zahvaljujući ray-tracing tehnologiji, ili kako bi se kontrole prilagodile baš onako kako mi odgovara. Omiljena opcija mi je mogućnost da zamijenim standardnu ‘brzu akciju’ za skidanje čudovišta sa sebe s jednostavnim pritiskom dugmeta – mala promjena koja mi omogućava da se fokusiram na horor oko sebe, a ne na bol u palcu.
Ti horori djeluju impresivno poznato, čak i nakon decenija od debija igre na PlayStationu 2. Pakleni prizori prekriveni hrđom, znakovi, sjajna gomila mesa koja se tetura pored zaključanih kuća koje padaju u ambis – lako je povjerovati da je Silent Hill 2 uvijek ovako dobro izgledao, ali ta iluzija zahtijeva mnogo truda.
Prikaz magle, koji je zaštitni znak serijala, u remakeu je jednako impresivan. Magla se valja preko prizora, skuplja u prljavim kutovima i spušta na tlo. Ona postaje fizički prisutna prepreka kroz koju James Sunderland mora da se probije, a ne jednostavan oblak koji pokušava da sakrije vidik.
Uprkos unaprijeđenoj magli, Silent Hill 2 je sada lakše istraživati nego ikada, zahvaljujući auto-označenoj karti koja se sama ažurira, zadržavajući zabilješke i kružiće oko ključnih lokacija, i novoj vizuelnoj pomoći – bijeloj tkanini. Ovo suptilnije rješenje u odnosu na žutu boju modernih igara može se vidjeti preko dijelova scene na koje James može da se popne ili oko objekata s kojima može da interagira, što pomaže da se lakše kreće kroz vizualnu gužvu u detaljnim i prenatrpanim okruženjima igre.
Ovaj put mape glavnih lokacija su potpuno redizajnirane. Sve ključne karakteristike su tu negdje – doktorova ordinacija, ukrašen sat, vješala u sredini jezivo velike površine – ali sada djeluju poput mutnog prisjećanja originala, gdje su poznati prizori transformisani u nešto novo. Kao da ste zarobljeni u noćnoj mori, sudar poznatog i nepoznatog vodi vas kroz staze koje mislite da znate, samo da biste se potpuno izgubili. Moje staro iskustvo i omiljene vodiče ovdje nisu mnogo pomagali, što je pomoglo da remake osjetim svježim i opasnim kao original.
Neke od ovih izmjena dolaze od novih i redizajniranih zagonetki. Standardna težina je savršeno balansirana, pružajući nešto izazovno i zadovoljavajuće za riješiti bez potrebe za zapisivanjem. Nažalost, novi fizički zadaci su manje uspješni, prečesto uključujući guranje kutije s jednog mjesta na drugo, dok su neki manje uzbudljivi izazovi iz originala ostali. Spuštanje limenki kroz otvor na trećem spratu da bi se pronašao ključni predmet nije bio zabavan ili tematski relevantan zadatak ni prije 23 godine, a nije ni sada.
Mnogi bolji zadaci koji nisu ušli u igru transformisani su u nenametljive podsjetnike na prošlost. Novi igrači će se sigurno zapitati zašto neko ostavlja potkovicu prekrivenu voskom, ali će povratnici odmah prepoznati referencu. Ova otkrića sugeriraju da je Jamesova avantura iz 2024. samo najnoviji krug u beskonačnoj noćnoj mori, slojevi pomiješanih muka, ali su i podsjetnik da igram verziju Silent Hill 2, a ne originalnu.
Iako može biti pametan i suptilan, Silent Hill 2 ponekad se suočava sa hororima u svom čistom obliku, uvijajući se u hodnicima i pljujući… ni ne želim znati šta tačno ti stvorovi pljuju. Čak i na podrazumijevanom nivou težine, i sa decenijama iskustva u originalnoj igri, ta bića su i dalje opasna—da bih preživio, morao sam ih tretirati s oprezom.
Ili ih pokušati udariti željeznom cijevi. Borba iz blizine je gruba i frenetična. Tehnički gledano, vrlo je jednostavna—samo nastavite pritiskati dugme za napad dok ne padnu—ali kada govorimo o očajnom čovjeku koji pokušava da se bori protiv strašnih stvorenja sa čime god može, jednostavniji sistem ima više smisla. Nažalost, ovaj borbeni stil s vremenom postaje monoton.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.
