Gaming industriji nedostaje piratskih igara. Fanovi, među kojima sam i ja, godinama traže kvalitetnu piratsku igru. Nakon izlaska Assassin’s Creed IV: Black Flaga davne 2013. godine, mnogi su tražili od Ubisofta da naprave piratsku igru.
Black Flag je bila piratska igra otvorenog svijeta koju su mnogi željeli. Dakle, zašto ne uzeti sve sjajne elemnte (pomorska borba, istraživanje, borba, itd), ukloniti AC elemente i napraviti piratsku igru?
Iz ovog početnog koncepta nastao je Ubisoftov desetljeće dug nastavak Skull and Bones. Nakon gomile odgoda od prvog najavljivanja 2017., puno prerađenih koncepata tokom godina i obećanja da će biti AAAA produkcija koja će ispuniti želje koje su fanovi imali svih ovih godina, da li je Skull and Bones ispunio očekivanja ili ipak zaslužuje mjesto u ormariću Davyja Jonesa?
Skull and Bones smješten je u vrijeme “Zore kapitalizma” oko raznih otoka i poluotoka Indijskog oceana u kasnim 1600-ima. Ova live-service igra počinje s nijemim gusarom kojeg ste kreirali nakon što je preživio brodolom dok on/ona započinje putovanje kako bi se penjao kroz različite ozloglašene gusarske redove, žudeći da postane najveći, najopasniji, najpoznatiji pirat od sedam mora. Volio bih, međutim, da mogu reći da postoji nešto više u smislu konteksta ili čak priče izvan ove slabašne postavke.
Iako se predstavlja kao piratski RPG, reći da ova igra jedva ima priču bilo bi lijepo rečeno. To je samo niz misija s najslabijom narativnom linijom koja će vas potaknuti da se popnete na ljestvici ozloglašenosti piratstva na putu da postanete Kingpin. Ako slijedite glavnu stazu, najviše što možete dobiti u vezi s “pričom” jest kroz dvije prilično velike misije usmjerene na izdajničkog engleskog pirata po imenu kapetan John Spurlock i antinizozemskog, antikapitalističkog ratnog huškača po imenu Admiral Rhama.
Njih dvojica, budući da su jedini značajni NPC-ovi u igri inače punoj NPC-ova koji su uvjerljivi poput kartonskih izrezaka, predstavljaju priče pune najnezanimljivijih klišeja i nemaju nikakvih zanimljivih obrata ili intriga, služeći samo kao osnovna postavka koja će vas uvući u more. Ako je ono što tražite intrigantna priča o gusaru, ovdje je apsolutno nećete pronaći. Čak i završavanje ovih misija završava najnezanimljivijim krajem.
Ako ste se nadali da bi, usprkos prilično utegnutoj, nezanimljivoj glavnoj priči, igra to ipak mogla nadoknaditi putem možda nekih zanimljivih sporednih stvari, dopustite mi da vam uništim nadu.
Gotovo svaka sporedna aktivnost dostupna u ovoj igri je glorificirani grind. Ili ćete biti poslani na četiri strane Indijskog oceana da opljačkate neke gradove koji se ne mogu usidriti, dohvatite materijale iz brodova koje možete pronaći na raznim trgovačkim rutama za željene materijale, pronađete skriveno blago, lovite zloglasne gusare, i tako dalje i tako dalje. Rijetko je koja od ovih aktivnosti zanimljiva, a jedini najmanji dašak izgradnje svijeta/pripovijedanja može se pronaći u vizualnom dizajnu raznih mjesta.
Unatoč svojoj potpunoj nezainteresiranosti da ovo učini uvjerljivom piratskom avanturom u kojoj se možete izgubiti u narativnom smislu, Ubisoft je apsolutno želio da Skull and Bones barem izgleda i osjeća se kao vrsta piratske igre koja je ispunila obećanje onoga što ju je inicijalno inspiriralo. U slučaju Skull and Bones, vrlo je teško priznati postojanje ove igre bez duha Assassin’s Creed IV : Black Flag koja se nadvija nad njom, pogotovo kada je toliko izgleda i dojma iščupano iz te igre.
Kao igra koja pokušava ispuniti obećanje onoga što su ljudi željeli da Ubisoft učini u izdvajanju najboljih dijelova igre Assassin’s Creed iz 2013. i uklanjanju prtljage franšize iz nje, način na koji se Ubisoft uhvatio u koštac sa zadatkom je u najmanju ruku neobičan. Čini se da su se fokusirali na to koliko su ljudi voljeli mornaričku stranu te prethodne avanture i samo su se udvostručili kako bi Skull and Bones učinili igrom samo za brodove s pješačkim društvenim središtima kao stvari koja razbija gameplay.
Ovaj fokus je dvosjekli mač. S jedne strane, s obzirom na to koliko je dobro bilo ploviti otvorenim morem u Black Flagu, mogu reći da je plovidba u igri Skull and Bones još uvijek jednako dobra kao ona igra od prije deset godina. Ali učinivši kontrolu nad brodom i raznim oružjem glavnim izvorom igrivosti i ničim drugim, Skull and Bones je također žrtvovao tonu fantazije o gusarskoj igrici koja je bila izvor inspiracije.
Ljepota gusarske fantazije u Assassin’s Creed IV: Black Flag nije bila samo brod koji je mogao ploviti svim kutovima otvorenog mora i sukobiti se s raznim brodovima koji su se ocrtavali na horizontu. To je bio način na koji je igra mogla neprimjetno dopustiti vašem liku da istražuje različite otoke na koje ste naišli izvan glavnih gradova da se uključi u žestoke borbe na brodovima koje možete zarobiti nakon što ste dovoljno ih oštetili, istražite olupine brodova na dnu mora (ovdje nema toga), itd.
Sada, ne kažem da je sve što je Black Flag napravio bilo savršeno, ali postojao je određeni tok u različitim elementima te igre koji je bio savršen nacrt za nadogradnju za sjajnu piratsku igru. Skull and Bones ignoriraju velik dio tog nacrta da bi se usredotočili samo na borbu s brodom. Ne dodaje više uvjerljivih razloga da se nadoknadi nedostatak ostalih elemenata koji bi ispunili gusarsku fantaziju, a to je nešto što skupo košta igru.
U kombinaciji s privlačnom prirodom igre i prečacima koji su potrebni za raznolikost igranja (poput nasumične mini igre, koja izgleda kao da bi mogla biti iz mobilne igre, za dohvaćanje drva ili hrane s raštrkanog drveća na rubu otoka), to je stvarno je teško igrati kroz Skull and Bones i ne razmišljati o tome što je moglo biti, pogotovo jer ovo nije prvi Ubisoftov rodeo s ovakvom igrom.
Unatoč svemu što nedostaje, postoji nešto neobično uvjerljivo u fokusiranoj prirodi Skull and Bones koja se ipak uspijeva provući čak i kada toliko toga prijeti da će ga povući. Postoji razlog zašto je mnogo ljudi prije voljelo pomorski element, jer plovidba otvorenim morem uz osjećaj velike avanture još uvijek može biti prilično zen, zadivljujuće iskustvo većinom.
U korist gotovo potpune nezainteresiranosti igre za bilo kakav oblik naracije, prednost oslobađanja igrača je u tome što je cijeli ovaj svijet jednostavno otvoren za istraživanje u slobodno vrijeme. Očito, to znači da postoji opasnost da rano odlutate do mjesta na kojima ne biste trebali biti, ali igrajte na svoje karte kako treba, a ovo nevezano istraživanje može vas prilično lijepo nagraditi nekim naprednim brodovima i oružjem samo na temelju vaše znatiželje .
Traženje boljih nagrada je doslovni spas ove igre. Kao što je tipično za mnoge Ubisoftove igre ovih dana, ovo je još jedna igra otvorenog svijeta s prilično oštrim skaliranjem razine u kojoj morate stalno nadograđivati svoju opremu kako biste izjednačili polje igranja s različitim neprijateljskim brodovima koje susrećete u surovim morima. Svaki neprijateljski brod na koji naiđete, a koji je najmanje dvije razine iznad vas, natjerat će vas da se borite za svoj život, a ponekad može biti frustrirajuće kada neprijateljski brod nasumično zaluta u vaše borbeno područje koje je 5 razina više od vas.
Način da pređete na višu razinu i spriječite da se to dogodi kombinacija je pronalaženja prave sheme za izgradnju vaše sljedeće nadogradnje broda (bilo da se radi o oklopu, boljem naoružanju od tradicionalnih topova, torpeda, raketa, minobacača itd.), a zatim plovite okolo da pronađete prave elemente za izgradnju navedenih nadogradnji.
Nekoliko puta ćete zaraditi prave nadogradnje putem dovršetka glavne misije ili sporedne misije, ali pravi način ispravnog prelaska na razinu u potpunosti ovisi o vašem angažmanu. To će apsolutno odrediti vašu sposobnost preživljavanja i moglo bi značajno povećati ili umanjiti vaš užitak ako vam to ne bude prioritet.
Jedan veliki element ove igre koji svakako treba uzeti u obzir ako ste zainteresirani da je preuzmete: više nego vjerojatno bilo koja druga live-service igra u kojoj sam nedavno sudjelovao, imperativ je da imate barem jednog prijatelja koji će igrati s vama u svakom trenutku zbog načina na koji je igra skalirala mnoge svoje aktivnosti.
Obično, kada igram ove live-service igre, puno je njihovog sadržaja ispravno prilagođeno da bude izvedivo ako ga igrate solo, a samo završne aktivnosti zahtijevaju apsolutno više igrača da nastave dalje, što je pravi način za to. Obavljanje aktivnosti u Skull and Bones solo ne samo da čini igru dosadnijom, nego će svaku aktivnost učiniti težom i zamornijom, čak i ako ste na preporučenoj razini ili malo iznad nje.
Kad sam doveo prijatelja ili dva u svoju flotu za zabavu, sve je počelo škljocati na svoje mjesto, a koordinacija koja se mogla postići tako da su svi laserski fokusirani na neprijatelje dodala je razinu uzbudljive euforije koje jednostavno nema kada pokušavate raditi stvari sami. Osim ako nasumični igrač ne može uskočiti i pomoći vam ako igrate solo, a postoje sistemi na kojima možete uputiti poziv bilo kojem potencijalnom igraču u vašoj sesiji da vam dođe pomoći s Plunder aktivnošću ili world eventom.
Jasno je da je to bila prava namjera Ubisofta kada je osmišljavao mnoge aktivnosti u ovoj igri, a samo njihovo sudjelovanje u solo igri dovest će vas do beskrajnih vježbi pokušaja i pogrešaka u završnoj dionici igre zbog kojih ćete poželjeti počupati kosu vani dok urlate psovke do te mjere da članovi obitelji mogu doći provjeriti jeste li dobro.
Kao što tradicija nalaže s igrama usluge uživo, izdržljivost uvelike ovisi ne samo o tome koliko je igra dobra, već i o tome kako isporučuje sadržaj tijekom vremena. Skull and Bones je definitivno jasan primjer, “Prava igra počinje na kraju,” posebno s obzirom na to kako put do toga da postanete Kingpin može djelovati dosadno poput gledanja boje kako se suši (igrajte se s prijateljima i to je druga priča).
Kada konačno postanete Kingpin, novi sustavi i aktivnosti postaju vam dostupni, poput dubinskog crnog tržišta kroz tajno društvo zvano “The Helm”, gdje možete početi pretraživati cijelu kartu igre, kontrolirati teritorij i stjecati naselja gdje možete početi stvarati proizvodne trake koje će početi proizvoditi novu zlatnu valutu (“Pieces of Eight”) za daljnje nadogradnje oružja i brodova.
Tijekom završnice također možete započeti PVPVE aktivnosti, poput “Hostile Takeover”, razrađenije verzije Plunder moda igre u kojoj se vi i drugi igrači borite za kontrolu nad različitim naseljima, ovisno o tome koliko neprijatelja (i igrača) brodova imate. Budući da biste, teoretski, u ovom trenutku bili na jačoj razini, obavljanje drugih aktivnosti, kao što su “Legendarni ugovori” i “world eventovi”, postaje izvedivije na višoj razini. Čak i druge sporedne aktivnosti, poput borbe s legendarnim morskim stvorenjima, pa čak i s brodovima duhova, postaju aktivnost kojom se treba baviti u potrazi za višom razinom.
Dolazak do maksimalne razine 11 zahtijeva opsežni grind, gdje dobijanje svih komada najviše razine košta previše novca. Iako cijenim nešto veću raznolikost aktivnosti u polovici ove igre, i dalje se čini da je premalo raznolikosti.
S obzirom na prilično sulud razvojni ciklus kroz koji je ova igra prošla od 2013., zasluga je Skull and Bonesa što se igra ne osjeća kao spojena zbrka različitih ideja. Pokretana Ubisoftovim sada već dugotrajnim Anvilovim engine-om, igra uspijeva izgledati stvarno lijepo na nekim mjestima, ali i žalosno zastarjela na drugima. Na prvi pogled, pomislite da jednostavno izgleda isto kao njegov prethodnik iz 2013. godine.
Što se tiče tehničke stabilnosti igre, ovo je svakako igra u kojoj sam bio iznenađen koliko je solidno radila na početku. Ali to je prije nego što u kasnijoj polovici postane nered s bugovima, osjećaj je gori kada uzmete u obzir dugo razdoblje razvoja igre i Ubisoftove AAAA tvrdnje.
Sa zvučne strane stvari, Skull and Bones svakako zvuči pristojno, ali nije ništa previše nezaboravno ili izvanredno. Neki od gusarskih naglasaka koje čujemo zvuče autentično gusarski, dok drugi zvuče malo previše naporno. I dok je bilo lijepo čuti neke od morskih štihova vaše posade dok ste plovili otvorenim morem, često je dolazilo uz nedostatak inače doista zaboravljivog rezultata.
Teško je ne gledati na Skull and Bones kao na nešto drugo osim kao na propuštenu priliku. Čak i pri pokušaju uklanjanja konteksta svog prethodnika i njegove apsurdne vremenske crte razvoja, teško je ne pogledati što je igra i pomisliti da je savršeno piratsko iskustvo pobjeglo iz našeg domašaja u nešto manje nego što je moglo biti.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.
