napisao Sanin Bašić -
PC recenzije RECENZIJE

Došao sam na sastanak  redakcije u nedelju umoran od svega. Od ispita na fakultetu, obaveza u privatnom životu i pokušavanja da se popnem na veći rank u League of Legends-u. Moje kolege prepoznale su i zaključile da mi treba nešto da se opustim nakon dužeg perioda, te su mi dodjelili jedan simpatičan platformer koji će mi pomoći da pustim mozak na pashu i da se još malo upoznam sa kvalitetnim 2D Platformerima.

Kako je igra nedavno izašla, izbjegavanje spoilera i prečica, igru nikad nije bilo lakše. Recenzija je o Skul:The Hero Slayer-u, 2D Platformeru čija je priča već standardni šablon, neprijatelj napada i zarobljava vaše suborce te ste vi odabrani da ih spasite. Napravljena je od strane SouthPAW Games-a osnovanog u Južnoj Koreji 2007.godine, te ako želite da saznate koliko mi je ovaj simpatičan platformer bio simpatičan, udobno se smjestite, napravite kafu ili čaj i čitajte dalje.

Protagonista ove igre je Skul, mali sitni kostur koji je jedini preživio razaranje njegovog dvorca i njegovih suboraca koji su uhvaćeni te sada kreće da se osveti za sve i da spasi sve. Kao što sam naveo u uvodu, ovakav tip priče je već standardan i bilo je za očekivati da platformer neće kao glavni fokus stavit priču, ali opet mi daje vibe kao da se razlikuje od ostalih prosječnih platformera.

Pošto je 2D Platformer u pitanju, imao sam pretpostavke da grafika neće biti „big thing“ i da će sav fokus priče biti stavljen na gameplay, ali ulazak u igru mi je namamio jedan veliki osmijeh (možda čak i veći osmijeh nego onaj kada urednik Adi odluči da mi dadne platu) i ogromno oduševljenje. Grafika je pixel art, te ako se takva vrsta grafike izvede na najbolji mogući način, to je melem za oči svakog igrača, SouthPAW Games je uspio u tome, te na opšte iznenađenje mnogih gamera, grafika je jedan od najjačih aspekata same igre. Od mapa, do likova, čak i oružja u igri izgledaju prelijepo napravljeno i doista očaravajuće je gledati grafiku. Čak sam i jedno vrijeme samo gledao u grafiku bez da pomjeram igrača kako bi uživao što više.

Oko gameplay-a imam dosta pomiješanih osjećanja, ali prije nego što ih podjelim sa vama da prođemo kroz neke bitne informacije. Glavna mehanika ove igre jeste mijenjanje glave, to jeste u zavisnosti od situacije, Skul može da promjeni glavu u zavisnosti od toga u kojoj se situaciji nalazi (primjer da ima veći damage ali manju brzinu), te ne postoji cooldown za mijenjanje. Ova mehanika igre je nešto što prvi put vidim i doista djeluje interesantno, a igra mi je pružila mogućnost da isprobam svaku vrstu glave (čak i onu da letim kao muha bez glave ali to je priča za drugi put). U pitanju je action-paced igra tako da svi fanovi dinamičnih platformera će uživati u uništavanju neprijatelja. Dinamika ove igre je doista brza, i taman kad očistite prvi val neprijatelja odmah se spremite za drugi, poslije drugog na treći i tako u nedogled.

Sada dolazimo do onog dijela gdje imam pomiješana osjećanja ka ovoj igri, a to jeste težina igre. Kada kažem pomiješana to doslovno mislim, jer u jednom trenutku imam osjećaj da igram tutorijal a ne igru, a u drugom se radije želim vratiti da igram Vietcong jer znam šta da očekujem. U igri imate 5 arena sa unikantnim neprijateljima, unikantnom okolinom i sjajnim soundtrackom o kojem ću govoriti malo kasnije. Kada smo kod Boss fightova tu sam se najviše razočarao, jer imam osjećaj kao da se nijedan Boss sem finalnog nije trudio suprostaviti. Doslovno već zamišljam koji combo i glava bi najbolje išla protiv njega, ali toliko ih je lagano pobjediti da sam čak jednom koristio samo basic attacks da ga pobjedim, i na moje opšte iznenađenje to sam i uspio. Sa druge strane neke arene su toliko komplikovane da sam ih prešao nakon dobrih pola sata.

Itemi u igri su standardni za jedan 2D platformer, ali njihovo buildanje je zapravo interesantan faktor. Jer imate situacije u kojima možete buildati magic damage, i da samo jedan item  može da vam promjeni čitav build što mi se sviđa iz razloga jer volim složenost i kalkulacije kakav build trebam da koristim, ali nije baš nastrojeno i zahvalno igračima koji vole jednostavne stvari. Kontrole u igri su jako lagane i namijenjene za svakoga, i za nas koji slažemo combo kao da je tangram, i za osobe koje samo žele jednostavan pristup tome.

Ako poslije zaigrane igre odem na Spotify i YouTube da tražim soundtrack za igru znači da sam oduševljen soundtrackom. Čak i u onim frustrirajućim dijelovima gdje jedan dio igre prelazim pola sata, makar me tješi što ću duže uživati u soundtracku. Stil Soundtracka dosta podsjeća na starije igre iz 90-ih, sa dozom novog zvuka, te će uz ovaj soundtrack uživati ljudi od 7 do 77 godina.

Prije nego što sam odlučio ocjeniti ovu igru otišao sam i čitao druge recenzije, i u dosta njih se vidi da je Skul:The Hero Slayer kopija Hades-a sa čim se ja apsolutno ne slažem. Hades jeste jedna ostvarena i jako kvalitetna igra, ali Skul:The Hero Slayer je igra za sebe, i možda griješim, ali ja ne vidim toliku sličnost između te dvije igre. Skul:The Hero Slayer sam zaigrao kako bih se opustio, i to sam dobio, nekoliko sati kvalitetne zabave, kvalitetne muzike, kvalitetnog gameplay-a i malo manje kvalitetnih boss fighteva. Definitivno jedan od boljih platformera koje sam igrao u skorije vrijeme i vjerovatno ću ga još jednom zaigrati da se zabavim, mada bih volio da mi se obriše sjećanje dok sam igrao ovo da ovu avanturu proživim još jednom.

Podijeli sa prijateljima:

Ako mu spomenete bilo koje djelo iz Engleske književnosti, on će da vam čitavu knjigu citira od riječi do riječi. Legenda kaže da je jednom pogledao neki random okršaj na eSports sceni i da je od tog dana postao veliki eSports pratitelj. Binge gleda skoro svaki detektivski anime, i uživa uz neke kvalitetne shootere. Voli hip-hop te čak se i sam bavi rap muzikom, a i heavy metal i rock bendovi mu nisu strani.

Nema Komentara

Ostavi komentar