Velika većina današnjih gamera je barem jednom u svome životu upalila neku MMORPG igru. World of Warcraft, EVE Online, Neverwinter, Guild Wars 2, Lord of the Rings: Online i još mnogi drugi u svoje vrijeme su vladali svijetom video igara. Međutim, u posljednje vrijeme broj aktivnih gamera opasno pada.
MMORPG žanr umire. Gubi igrače. Kao veteran MMO žanra to mi je teško priznati, ali brojke pokazuju istinu. Glavno pitanje jest – zašto? Gdje su nestali svi silni igrači s kojima smo na dnevnoj bazi grindali i ubijali bossove, borili se u PVP arenama, skupljali materijale za potione i buffove? Prije nego krenemo u detaljnu analizu problema, moramo prvo definirati koje igre spadaju pod MMORPG žanr.
MMORPG je skraćenica za Massively Multiplayer Online Role Playing Game. U ovaj žanr spadaju igre koje su napravljene bez Single Player opcije igranja (ne u smislu da ne možete sami igrati igru, već da u bilo kojem trenutku možete naletiti na drugog igrača zbog konstantne konekcije na serveru). RPG aspekt igre pokriva glavnu priču koja je većinom detaljno napravljena i razvija se uz samu videoigru; također MMORPG igra vam dopušta da napravite svog lika/heroja te s njim ulazite u svijet. MMORPG igre nisu DotA ili LoL koje zahtijevaju internet konekciju ali nemaju RPG aspekt. Također, ovdje ne spadaju igre tipa Diablo ili Path of Exile, koje imaju element priče, zahtijevaju internet konekciju, ali sama srž igre leži u konstantoj akciji i bitki (ove igre su tzv. ARPG žanr). Naravno, igre tipa Doom i Call of Duty su klasični FPS žanr tako da niti oni ne spadaju u MMORPG.
Sada kada smo odredili što je MMORPG žanr, koje igre spadaju u njega spremni smo vidjeti zašto ovaj žanr gubi igrače i lagano propada u povijest
No grind, quick reward
Pojavom i popularizacijom MOBA žanrova oko 2010.te godine, svanulo je novo doba u gaming svijetu. MOBA igre (DotA, LoL, Smite) su pružale ugodnu zabavu i zanimljiv sadržaj od samoga početka. Niste se trebali truditi da osvojite određene iteme, niti ste morali prolaziti priču već od samog trenutka kada ste upalili igru sve vam je već bilo servirano. Izabrali ste svojeg preferiranog championa, ušli ste u arenu sa još 9 ljudi i krenula je bitka. Pobijedili/izgubili dobili ste nekakvu nagradu za odrađeni match. Većinom je to bio currency koji je igra upotrebljavala za kupovinu novih championa/heroja.
Grind je totalno nestao. Glavna stavka većine MMORPG igara jest upravo bila taj grind. Trud da osvojite željeni item, završite nekakav achievement ili prođete kroz priču. U WoWu je to bilo dolazak do maksimalnog levela, pothvat koji je mogao potrajati mjesecima, pa zatim još par mjeseci dok niste dobili sve željene iteme, i onda raiding ili PVP combat, glavne endgame stavke ove igre. WoW je pružao puno nagrada, samo se svaki igrač morao dobro potruditi da zasluži tu istu nagradu. Pojavom MOBA žanrova, i poslije survival žanra te nakon njega Battle Royale gameri su vremenom izgubili želju za grindanjem, tj. više su gledali na grind kao na posao nego na užitak. U današnje vrijeme popularnije je upaliti igru gdje će sve biti dostupno i uživati boreći se protiv drugih ljudi/kompjutera čisto radi pobijede, ne zbog nekakve nagrade.
Gubitak komunikacije
Bilo bi glupo od mene kriviti bilo kakvu igru ili žanr zbog ovoga. Općepoznato je da u kasnim 1990-tima/ranim 2000-tima ljudi su bili puno otvoreniji I pristupačniji na internetu nego danas. To se odrazilo i na videoigre. Pri samome početku Guild Wars 2 i World of Warcrafta, chat kanali su bili prepuni stalnih razgovora između igrača. U bilo kojem trenutku da ste postavili nekakvo pitanje u chat, netko bi Vam odgovorio. Kada se formirao nekakav party, bilo je ružno ako niste barem pozdravili ostale igrače koji su igrali sa vama te postavili barem nekakvo bazično pitanje, čisto da pokrenete razgovor. Stvarala su se nova prijateljstva, upoznavali su se novi ljudi bez ikakvih prepreka.
Sa vremenom kako se internet pokazivao kao ne baš toliko sigurno mjesto, komunikacija i otvorenost između stranaca je padala i to se odrazilo i u MMORPG igrama. U današnje vrijeme kada uđete u prosječni World of Warcraft server, jedina komunikacija u chatu koju ćete vidjeti će biti random oglasi od strane botova kako pokušavaju prodati neke iteme ili progress. Nema više opće zezancije na chatu, planiranja kako napasti protivničku fakciju i pogađanja o izlasku nove ekspanzije. Čak i kada uđete u party, nema više komunikacije među igračima, sve se robotski i metodično čisti i na kraju dungeona/questa/raida svi se razilaze svojim putem. Komunikacije = 0. Nadda, no bueno. Ukoliko i pokušate potražiti savjet, imate nekakvo pitanje veće su šanse da ćete dobiti tišinu sa druge strane ili čak nekakvu uvredu nego helpful savjet.
Manjak profita i pojava F2P/P2W igara
Perfect World, ArcheAge, Blade and Soul. Svi imaju jednu zajedničku karakteristiku. Na površini su Free 2 Play MMORPG videoigre, ne trebate ništa platiti, samo instalirati i krenuti igrati. Međutim, kada malo bolje zavirimo u dubinu otkrijemo da jedini način da uspijemo u ovim igrama jest putem kupnje mikrotransakcija.
Ovdje se stvara ogromni problem. Zašto bih primjerica ja, koji igram par mjeseci po 2-3 sata dnevno I trudim se dobiti najbolji gear izgubio u bitki od novog igrača koji igra možda tjedan dana i kupio je sav gear putem mikrotransakcija? U nekakvom normalnom svijetu to se nebi dogodilo. Problem je što u današnjem svijetu postoji pohlepnost. Kompanije su uvidjele kako novi i mlađi igrači možda nemaju dovoljno strpljenja grindati i dobiti sve iteme putem truda i završavanja questova. Smislili su pametnu ideju kako bi neke jače iteme mogli staviti na svoj shop i prodavati ih po par eura. Naravno, svima kojima se nije dalo grindati otišli su u shop i kupili si čitave setova armora i oružja i odjednom postali najjači na serveru.
Doduše, nisu sve mikrotransakcije loše. Dobar primjer mikrotransakcija su MMORPG igre u kojima se sa real world currency (euro, kuna, dinar, marka, dolar itd.) mogu kupiti samo kozmetički itemi. Ne sviđa vam se kako izgleda vaš armor ali ima jako dobre statove? Za 5-6 eura kupite si kozmetički armor koji vam ne daje nikakvu prednost, već samo lijepše izgleda i nastavite questati. Takav tip poslovanja omogućava kompanijama nekakvu zaradu, ali ne uništavaju gameplay segment same igre.
