All about gaming
napisao Luka Blažević -
kolumne SLIDER SPECIJALI

Šanse da ste barem jednom u svojem životu odigrali nekakvu videoigru su poprilično velike, pogotovo ukoliko ste redoviti čitatelj našeg portala.

Kladiti ću se i da ste tokom svoje gaming povijesti odigrali barem dva ili tri različita žanra igara – ako ništa drugo onda barem da ga istestirate i vidite “sjeda” li vam – i u istima barem jednu do dvije igre. Činjenica je da jako puno gamera se drži svoje dvije do tri kategorije i ne zalazi duboko u prostor ostalih. No jeste li se ikada zapitali utječu li događaji u svijetu na igre, točnije, utječu li na to koji je žanr najpopularniji u tom trenutku?

Jedno zanimljivo pitanje za vas: u ovome trenutku, nakon što pogledate oko sebe i pročitate što se sve događa u svijetu – od ratova do pandemija – jeste li stvarno zainteresirani upaliti igru poput Plague Inc. ili ArmA? Pogađat ću i reći ću da ne bi. Vjerojatno bi ste i vi tako odgovorili. No da vas pitam to isto pitanje za jedan dan? Dva? Bi ste li se držali istog odgovora? Vjerojatno i bi. A kada bi izbacio dio pitanja? Kada bih vas samo pitao želite li igrati Plague Inc. ili Call of Duty? Opet ću otići u pretpostavku i reći da bi ste odmah rekli može! Zašto? Odgovor je lagan. Ljudi su, u srži, morbidna stvorenja. Svatko od nas se barem jednom u životu našao pored nekakve prometne nesreće, u bolnici, na kolinju ili u bilo kakvoj situaciji gdje se potencijalno odvija nekakav gubitak života ili nesreća. Svatko od nas u tome trenutku jednostavno si nije mogao pomoći i pogledao je u mjesto događaja, bilo to slupani auto, umiruća svinja ili pacijent kojega vode prema operacijskoj sali. Takvi smo, to je u našoj srži, u našem DNK. Pa dobro, kakve to veze ima sa gamingom?

Gaming

Idemo krenuti od ’90tih. Generalno – nevezano za naša područja Jugoslavije i par ostalih mjesta u svijetu poput Iraka i Afrike – ovo je desetljeće provedeno u koliko-toliko miru i optimizmu. Barem u SAD-u, Japanu, Njemačkoj i sličnim većim državama. Kakve su igre tada dominirale na tržištu? Ukoliko vas netko pita koja je igra najpopularnija u ‘90tima, vjerojatno će te reći Super Mario 64. Upravo u toj igri leži moj argument. 1990te su godine u kojima je vladao žanr platformera. Svijet je bio miran i ljudi su se tako osjećali. Zašto zamarati mozak pucačinama i teškim pričama kada mogu uživati u Super Mariu? Nemam nikakav incentiv isplakati se ili šokirati, jednostavno se samo želim odmoriti i uživati u gamingu. Upaliti ću Super Mario, eventualno ukoliko posjedum PSX Spyro ili Crash Bandicoot i uživati ću u ovim svijetlim, laganim i zanimljivim igrama. U mojoj podsvjesti ne postoji rat, ne postoji tama, samo optimizam i nada u budućnost. Ovakav način razmišljanja se prostirao sve do dva ključna događaja koja su okrenuli svijet naopačke i samim time dovele nazad onaj stari strah, koji zapravo nikada nije napustio ljudsku populaciju jer ipak je prošlo samo jedno desetljeće (i manje) od raspada Sovjestkog Saveza i prestanka hladnog rata. Strah jednostavno nije mogao samo tako nestati, ali se povukao u najdublje dijelove ljudske podsvijesti i mirovao, sve dok ga nešto nije vratilo nazad u aktivno postojanje. Nešto kao što su Y2K i 9/11.

Dolaskom ova dva događaja svijet je ponovno bačen u paniku. To se odrazilo i na gaming žanr. Platformeri su većinom postali stvar prošlosti, dok su ljudi inspiraciju vukli upravo iz povijesti. Kako je rastao patriotizam u SAD-u i moralna podrška u ostatku svijeta, tako su ljudi počeli sve više igrati FPS, RTS i MMORPG žanr. Jedna stvar koju su ta tri žanra imala zajedničko u 2000-tima jest rat. Ljudi su u svojoj panici i depresiji podsjećali se na WW2, od kojeg je prošlo 60 godina, dovoljno vremena da stari veterani mogu pričati o događajima kroz koje su prošli bez da imaju PTSP napadaj. Rane su zacijelile. Inspiracije su se vukle iz tog doba i počeli smo dobivati prve moderne FPS-ove u smislu Call of Duty serijala, novog i modernog Medal of Honora (koji je postojao još u ’90-tima ali nije bio toliko popularan), Brothers in Arms i sličnih serijala. Svi su oni imali glavnu priču koja je bila vezana uz rat, bio to drugi svjetski ili fiktivni moderni. Sa rastom Rusije iz ekonomske krize ponovno su se vratili u ulogu glavnih neprijatelja u First Person Shooterima, zajedno uz teroriste. Na RTS dobili smo fantastični Warcraft III koji je isto u sebi imao nekakvu vrstu konflikta, ne toliko različitu od hladnog rata: jedna fakcija protiv druge. Postupno je stigao i MMORPG žanr koji se isto tako bavio raznim konfliktima između svojih fakcija. Krajem devedesetih i početkom novog milenijuma sve više se u vijestima pojavljivalo kako znanstvenici testiraju viruse i antibiotike u laboratorijima. Zbog toga su se ljudi počeli pitati: “Što ako jedan takav virus pobjegne u javnost? Hoćemo li se moći oporaviti ili ćemo izgubiti život?” Tako su se ljudi okrenuli prema Half-Lifeu, Deus Exu, DOOM-u i sličnim FPS igrama.

Gaming War

Krajem 2000tih i početkom 2010tih MMORPG je bio u punom jeku. Konflikti su se događali po svijetu, rat u Afganistanu je još uvijek trajao i ljudi su bili vrlo zainteresirani za FPS žanr. Međutim, kako je to sve postajala norma, shvatili su da im nije dosta to što virtualno ubijaju jedni druge. Ljudi za to hoće nagrade, žele napredovati. Tako su malo pomalo MOBA igre stigle na tron. MOBA i FPS žanr stavljam pod isti kalup upravo zato što su događaji u svijetu direktno utjecali na njih. Ljudi su fluidno prešli sa “puškaranja” jedni na druge i pobjegli u svijet magije, gdje će neprijatelja jednostavno raznijeti vatrenom kuglom umjesto metkom. League of Legends i DotA su donosile sistem grindanja i progressa, ljudi su bili sretni jer su mogli napredovati i pokazati svima da su najbolji. Međutim, vrlo brzo je stigla i 2014. godina, a sa njome početak konflikta u Ukrajini. Samim time, ljudi su se vrlo brzo vratili na razmišljanje kakvo su imali u hladnome ratu. Nuklearke će početi padati, kako ćemo mi to preživjeti. Survival igre nisu pravilno pokucale na vrata, one su razvalile prozor i ušle u prostoriju kao Rambo. Prvo je tu bio Minecraft, koji sa svojim blocky teksturama i zabavnim gameplayom možda ne izgleda kao survival igra, no ona to jest. Jednostavno kada igrate igru igrate u survival modu. Morate sami sebi sagraditi kuću, skupiti materijale, napraviti oružje i boriti se protiv mobova. Dolaskom DayZ moda napokon smo dobili survival zombie igru, nešto čemu su se ljudi nadali dugi niz godina (zombie filmovi nikada nisu ispali iz mode). Cijeli survival žanr igara je bio potkrijepljen jednom činjenicom: ako dođe smak svijeta moramo se pripremiti, bilo kako, pa makar to bilo skupljajući ideje i inspiracije iz videoigara.

Pred kraj 2010-tih godina ljudi su shvatili da ukoliko i dođe do katastrofe, činjenica je da će vrlo vjerojatno morati se sami boriti protiv svih. Eventualno će familija biti uz njih, iako ni to si ne mogu zagarantirati. Kada dođe raspad civilizacije, svatko je za sebe. Tako su stigao Battle Royale žanr. Ljudi su htjeli vidjeti taj uspjeh, htjeli su se tješiti činjenicom da ukoliko mogu pobijediti protiv 100 drugih ljudi u Fortniteu, moći će preživjeti i bilo kakvu katastrofu. Znati će nešto. Imati će barem nekakvu ideju što napraviti. Igre poput Fortnite-a, SCUM-a, Warzone-a su samo potkrijepljivale te potrebe.

Naravno, uvijek postoji par outlier-a. RPG žanr nisam niti spomenuo, no on je oduvijek bio tu, u pozadini. U bilo kojem dobu ljudske povijesti, u bilo kojem trenutku mogli ste naći osobu koja je napravila svoju priču, svoj svijet u svojoj glavi gdje su bile glavni lik. RPG žanr nam je samo olakšao situaciju da ne moramo više razmišljati i kreirati, već uživati u iskustvu. Isto kao i sportske i racing igre. One su oduvijek bile tu, jer su ljudi oduvijek bili fascinirani autima i sportom. Stoga, možemo li ovdje povući paralelu? Možemo li stopostotno tvrditi da događaji u svijetu utječu na popularnost žanrova u video igrama?

Ova pitanja ću ostaviti vama, vjernim čitateljima. Razmislite i svoje odgovore napišite u komentaru. Zanima me što će te upravo vi izvući iz ovih informacija, kakvo će biti vaše mišljenje.

Podijeli sa prijateljima:

Najveće dijete redakcije, iako po godinama bi trebao biti "odrastao". Obožava knjige i filmove, pogotovo fantasy žanr. U slobodno vrijeme čita, uči, igra i najvažnije, živcira Adija.

Nema Komentara

Ostavi komentar