Riven (2024) – Recenzija

Milan Radosavljević
13 minute vrijeme čitanja
9
Riven (Meta Quest 3)

Još kao klinac, sa manje od deset godina, su me zanimale igre koje mogu da vas nateraju da razmišljate malo više nego što bi inače u drugim igrama. Okej da ne pominjem da su old school igre po defaultu teže nego novije igre. Ne samo zbog same težine izazova u njima, već i načinu dizajna po kome su one stvorene. Myst je bio ona igra koju sam igrao sa starijim bratom, pričao sa društvom, najčešće starijim, o njoj. Jer naravno, kao desetogodišnjak, par godina nakon što je originalno izašla, nisam znao toliko dobro engleski, iako sam ga više slušao nego srpski. Myst je bio onaj tip igre sa kojim ste morali da vodite dijaloge, debate sa drugovima kako bi otkrili gde grešite i kako da rešite neku zagonetku. Kada smo da kažem, kolektivno nas nekoliko prešli Myst, tada „stariji“ naslov koji je izašao davne 1993. godinu dve kasnije smo uronili u Riven, direktni nsatavak Myst naslova i koji je sve ono šta je Myst trebao da bude. Godine su učinile to da razvojni tim je napokon mogao da ostvari ono šta nije mogao sa Mystom, a to je značilo, veća igra, misteriozniji svet, bolje i komplikovane zagonetke. Za igrača je to značilo da jednostavno igra teža, zanimljivija, interesantnija. Da je to naslov koji će vas zarobiti uz CRT montiore i ne puštati dok vam oči ne ispadnu ili ne rešite poslednju zagonetku.

Kako su godine prolazile, dobili smo Myst portove, remakeove, remastere na apsolutno svakoj platformi koja je omogućavala da se ova igra igra. Sa druge strane, dobili smo nekoliko Riven rematera, a sada i napokon Remake. Misteriozni svet, kako fanovi kažu, najbolje igre ikada napokon dobija tretman kakav zaslužuje, a najinteresantnije što ovaj put, isto kao Myst pre par godina, pomoću VR-a će vas igra ubaciti u savršeni virtuelni svet ovog nesvakidašnjeg sveta. Naravno, mi smo se odlučili za ovu verziju prilikom odabira gde ćemo je igrati, jer kako da propustimo šansu da se stavimo i proživimo u virtualnoj realnosti, sve pakleno teške zagonetke, zavirimo u ovaj svet kao nikada do sada i osetimo sve šta naš glavni lik oseća u toku njegove avanture. Nego, krenimo ispočetka.

Priča u Rivenu nastavlja se tamo gde su Myst i njegov prateći roman, The Book of Atrus, stali. Atrus poznaje drevnu veštinu stvaranja “linking knjiga”, posebno napisanih knjiga koje služe kao portali ka drugim svetovima poznatim kao “Ages”. Atrusu je potrebna pomoć igrača da oslobodi svoju suprugu Ketrin, koja je zatočena u svom domu u dobu Rivena, koji se polako urušava. Njen otmičar je Gehn, Atrusov manipulativni otac i samoproglašeni vladar Rivena. Trideset godina ranije, Atrus i Ketrin su zarobili Gehna na Rivenu tako što su uklonili sve linking knjige koje su vodile iz Age. Poslednja knjiga iz koje su pobegli iz Rivena, vodeći do doba Myst, pala je u Zvezdanu pukotinu, pukotinu koja vodi iz oštećene Age Rivena u misteriozni, svemirski sličan prostor. Linking knjiga nije uništena, već ju je pronašao igrač, što je dovelo do događaja u Mystu. Ketrin je kasnije prevarila svoje sinove, Sirrusa i Achenara, da se vrati na Riven, gde je zatim zatočena od strane Gehna.

Na početku Rivena, Atrus oprema igrača zamkom knjigom – zamkom koja funkcioniše kao jednokratni zatvor, ali izgleda identično kao linking knjiga – i svojim ličnim dnevnikom koji sažima događaje koji su doveli do trenutne situacije. Atrus ne može dublje objasniti jer je zauzet prepravljanjem opisne knjige Rivena, u pokušaju da uspori njeno propadanje. Igrač mora ući u Riven bez mogućnosti napuštanja, jer Atrus ne sme da rizikuje slanje prave linking knjige na Riven dok Gehn nije sigurno zatvoren, da ne bi pobegao. Sa uputstvima za zarobljavanje Gehna, oslobađanje Ketrin i signaliziranje Atrusu, igrač se povezuje sa Rivenom.

Kada stignete tamo, putujete po ostrvima Rivena, susreće Ketrin, Gehna i Moeity, pobunjenike koji se bore protiv Gehnove vlasti. Zbog propadanja strukture Rivena, jedini način da jasno signalizira Atrusu je dalje destabilizacija Age – što se postiže ponovnim otvaranjem Zvezdane pukotine, koju je Gehn zatvorio. Kada se pukotina otvori, Atrus se povezuje sa Rivenom kako bi istražio situaciju i sreće igrača na ivici pukotine. Kako vi nastupite u igri, koje odluke donesete, tako će se i Riven završiti. Sve je povezano, isprepleteno, tako da vi kreirate vašu ali i sudbinu Rivena.

Iskreno, nisam igrao ovaj naslov jedno 20 godina i baš zbog toga sam se osećao kao potpuni novajlija kada sam zaronio u nju. U igri ćete istraživati pet ostrva i na svakom od njih ćete imati jednostavno previše zagonetki. Ni jedna neće biti laka, ali rešavanjem svake ćete imati onaj osmeh na licu. Iskreno, na početku mi je bilo poprilično teško jer su me novije igre razmazile, tako da mi je trebalo par sati da upadnem u štos, a posle toga, sve je bilo kao nekada. Svaka zagonetka mi je bila, aha sećam se ovoga i onda kada sam krenuo sa rešavanjem iste, sam shvatio da pojma nemam šta da uradim. Ta moja aroganstnost mi je na početku oduzela par sati, ali kada sam prihvatio da znam da ništa ne znam, iliti da se ničega ne sećam, sve je nekako bilo, prirodnije, bolje.

Ponovo sam imao osećaj totalne izgubljenosti na početku, jer svaka akcija igrača ima neku reakciju u svetu, svaki deo zagonetke je povezan sa mestom gde se vi nalazite. Ceo gameplay je sveden na pokušaje i ponavljanja kako bi rešili određenu zagonetku. Da naglasim, to nije kliktanje dugmića dok se nešto ne desi, već morate shvatiti po kom mehanizmu je igra sastavljena ili makar zagonetke, da bi i vaš mozak radio na istoj frekvenciji. Svet je ogroman i prelep, i na vama je da ga istražite. Mada, nije mi se svidela jedna stvar, a to je kako je dizajniran svet. Koliko ogroman i slobodan bio, ipak je striktan sa stvarima koje možete dohvatiti u VR-u i sa kojima možete da interaktujete. Nije kao da možete da uhvatite bilo šta i da pokušate tako da rešite nešto, ali kao što sam rekao, morate da se prepustite igri i ovom svetu, da shvatite kako on funkcioniše, jer tada će sve kliknuti kako sa igrom, tako i u vašoj glavi.

Ovo nije igra koja će vas smarati sitnim stvarima i voditi za ruku, pokazivati gde treba da idete i šta da radite, gde će nešto trepkati u mraku ili na nivou kako bi brže rešili misteriju. Posle kratkog uvoda bićete ubačeni u ovaj misteriozni svet, a na vama je da povežete sve končiće i rešavate jednu zagonetku za drugom. Čak i na početku nije jednostavno, VR daje tu imerziju i savršeno vas smešta u ovaj misteriozni svet u kome ste se gubili čak i kada se igra na Monitoru, Televizoru, a još više u VR-u. Ali baš zbog toga, dolazimo kod ogromnog problema, makar kada je VR verzija u pitanju.

Riven je old school puzzle avantura i to je trenutak kada se malo dizajn VR verzije kolje sa samim smislom i načinom igranja ovog naslova. Baš zbog toga što je old school, zahteva od igrača da jednostavno beleži na papiru delove zagonetki, jer je nemoguće sve popamtiti. Sumnjam da mlađe generacije znaju za ovo, ili su nekada igrale igre sa ovim sistemom rešavanja zagonetki i upravo zbog toga, celokupna igra će im biti čudna. Najčudnije je taj fundamentalni propust u dizajnu igre kao što je Riven za VR. Koliko god on izgledao prelepo u VR-u, istraživanje ovog čudnog, misterioznog i komplikovanog sveta, toliko će vas naslov terati da razbijete tu imerziju time što ćete skidati VR kako bi hvatali beleške. To bi jednostavno moglo da se reši tako što bi se ubacio notes u igri, u kojem vi u VR-u možete pisati, ali ovako je jednostavno, pogrešno. Loše realizovano. Kada se prisetimo i da je Riven jedna od najtežih puzzle avantura koja je izašla do sada, za mnoge najbolja ikada, čak bolja i od Mysta, taj note-taking problem postaje još očigledniji.

To je možda jedina prava mana ovog naslova, i da ne zaboravimo to što morate puniti Quest 2 ili 3 uređaj kako bi nastavljali da igrate iznova i iznova, jer igra jednostavno želi da vas uvuče u nju i ne pušta. Sam svet Rivena je toliko misteriozan, mračan i predivan istovremeno da je to nešto neverovatno. Izgubićete se u njemu u toj samoći koju vam on pruža, ali to nije onaj loš osećaj, nego osećaj spokojnosti kada je na vama dato da rešite najveću misteriju koju je ovaj svet ikada doživeo. Nećete sretati puno NPC-eva, ali kada ih sretnete, neće vam biti sve jedno, jer nikada nećete znati namere tih osoba u ovom svetu. Imaćete osećaj da svet pripada samo vama od početka do kraja i svaka interakcija sa drugim likovima u igri će biti koliko oslobađajuća jer ćete shvatiti da niste jedini u ovom svetu, toliko i jeziva jer jelte, znate da ste jedini u njemu koji treba rešiti misteriju, ali ipak još neko je tu. Tada se pitate, zašto je ta oosba tu, šta želi od mene, da li je ovo kraj, da li moram da pričam sa tom osobom ili moram da tražim drugi način prelaska određene zagonetke. Ta nesigurnost na svakom koraku od početka do kraja, putovanje iz misterije u misteriju je glavni adut ove igre, stvar koja će vas držati zakovane, kao neke starije igrače pre 20 godina, tako i danas, nebitno da li igrateu  VR-u ili na Flat ekranu što bi rekli.

Riven je odličan Remake, možda ne savršen za VR igru zbog jednog jedinog proputa koji sam već napomenuo, ali šta je tu je. Koliko taj propust smetao, toliko sam zahvalan što je igra izašla u ovom izdanju, jer jednostavno, retko koja igra će vas obuzeti kao Riven, retko koja igra će vam se motati po glavi sve vreme dok je ne pređete, pa čak i kada završite sa njom, ostaće vam u sećanju, pa možda zauvek, zbog same kompleksnosti, misterioznog sveta i naravno njene neverovatne genijalnosti.

Riven (Meta Quest 3)
9
Gameplay 9 od 10
Grafika 9 od 10
Priča 9 od 10
Muzika 9 od 10
Podijeli ovaj članak:
Ostavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *