Marketing igara sigurno se promijenio u svijetu nakon interneta. I dok možemo biti zahvalni na napuštanju tih čudnih godina “dječačkog maga”, definitivno postoji nešto dobro u tim zamišljenim reklamama iz 1980-ih i 1990-ih.
Bilo je to vrijeme kada je kontekst bio apsolutno neophodan, gdje se nikakvi odgovori ili informacije nisu mogli pronaći brzim lutanjem informacijskom superautocestom. Reklama je morala obaviti svu prodaju. Nema prijenosa uživo, reklamnih bannera, pregleda na YouTubeu i posjeta E3. Imate 30 sekundi da kažete ljudima da potroše 50 dolara.
Srećom po Nintendovu vrhunsku fantasy franšizu, The Legend of Zelda, njen univerzum i likovi bili su primjeri magije, misterija, uzbuđenja i avanture. Marketinški stručnjaci imali su na raspolaganju svijet hrabrih heroja, lijepih princeza, opakih čudovišta, sumornih dvoraca i ukletih šuma, reklamirajući Linkovu najnoviju avanturu željnoj mladosti — džepove pune dolarskih novčanica, zbog činjenice da je jedina pretplata koju je itko imao natrag tada je bila pretplata na Nintendo Power.
Zelda: Tears of the Kingdom izlazi na Nintendo Switchu ove sedmice, na temelju reklame koja je, prema društvenim medijima, natjerala neke fanove doslovno da plaču od emocija. Zasigurno, postoji umjetnost napraviti moderni trailer za igru, posebno s izdanjem koje je tako epsko kao što je TOTK. No ipak, čovjek se ne može a da se s čežnjom ne prisjeti onih bezbrižnih subotnjih jutra, kada bi emisija za koju se sjećate da je bila bolja nego što je zapravo bila na kraju prestala biti reklama — A upravo u ovoj areni The Big N bi dao sve od sebe da vas natjera i vaše prijatelje u zemlju Hyrule…
The Legend of Zelda (US, 1986)
Uz flash dominaciju Nintendo Entertainment System (NES), Nintendo je brzo uspostavio niz oglasa koji su se uglavnom temeljili na samim igračima, okupljenima u salonu kako bi uživali u igri Mikea Tysona Punch Out!! ili razbiti R.O.B. sa slučajnim putovanjem. S lansiranjem The Legend of Zelda, Nintendo se još jednom odlučio ne usredotočiti na igru, već na dva “fana videoigara”.
Kako bi vas podsjetili koliko su fanovi igrica cool, ovaj dvojac započinje gnusan rap, ne samo dajući školskim nasilnicima potvrdu u mržnji prema kulturi igranja, već i predajući Legendu o Zeldi bizarnom obrascu reklamiranja povezanog s hip-hopom.
Zelda II: The Adventure of Link (JPN, 1987)
Ova divna reklama prikazuje mladu djevojku kako uzbuđeno utrčava u bakinu trgovinu video igricama i izjavljuje svoju ljubav Linkovoj drugoj avanturi. Stražnji dio trgovine tada se dijeli, otkrivajući samog Hyrulea koji čeka avanturu. Divno, dijete postaje Link, dok baka postaje Impa. Rodne teme ovdje su zanimljive, jer ovo predstavlja jedan od prvih primjera Linkove androgine prirode, zbog koje ga često prikazuju žene i djevojke u marketingu, fanartu i cosplayu.
Reklama završava tako što nas Zelda i Impa mole da nikada ne odustanemo, dok Famicom diskovni sistem traži od nas da idemo što dalje. Više konzola trebalo bi nuditi lekcije koje afirmiraju život.
The Legend of Zelda: Link’s Awakening (US, 1993)
Jeste li bili razočarani Zeldom od samog početka? Zato što je ovaj momak bio i govori nam sve o tome u ovoj reklami za jedno od najboljih izdanja (kao i najgledanije) u cijeloj seriji, LoZ: Link’s Awakening. 1993. je i svi imaju Game Boy. Svatko.
U svakom slučaju, čak i ljudi koji nikada u životu nisu dotakli Zelda naslov zaronili su u Linkovu ručnu avanturu potaknutu amnezijom, dok ova reklama nastavlja Nintendovu želju da Zeldu odmakne od njezine nepravedne reputacije “štreberske igre uloga” i ubaci je u nešto sasvim kul. Ironija je da ljubitelje videoigara nije bilo briga, već smo bili d-d-dole sa stanovnicima Hyrulea.
The Legend of Zelda: A Link Between Worlds (US/UK, 2013)
Ova reklama za Nintendo 3DS izdanje A Link Between Worlds možda je bila prikazana 2013., ali sasvim sigurno predstavlja mentalitet reklama iz 80-ih/90-ih “Stavi dijete u akciju”. U kratkom TV spotu vidimo klinca koji na neki način izgleda kao prodavač dolara Frankie Muniz kako se kreće tamnicom u stilu Zelde, koristeći genijalne sposobnosti spajanja zidova Link Between Worlds kako bi savladao niz prepreka, prije nego što konačno pobjegne tamnicu i hvatanje sudbonosnog Majstora mača.
The Legend of Zelda: Link’s Awakening (UK, 1993)
Britanski komičar Rik Mayall izrastao je iz scene alternativne komedije 1980-ih – čitavog komičarskog pokreta koji je uglavnom nastao kao žestoki napad na torijevsku vladu i njezinog vođu “Željezne dame”. Mayall je postao jedna od najuspješnijih zvijezda scene, pojavljujući se u serijama kao što su The Young Ones, Yes, Premier Minister i Bottom, dok ga Amerikanci možda najbolje poznaju u naslovnoj ulozi u filmu Drop Dead Fred iz 1991. godine.
The Legend of Zelda: Spirit Tracks (US, 2009)
Prekrasno sastavljen oglas prikazuje mladića koji redovito putuje podzemnom željeznicom, s putovanjem koje postaje ne samo reklama za hit Nintendo DS izdanje LoZ: Spirit Tracks, već je i prekrasna metafora za magiju i misteriju The Legend of Zelda sama, koja ima sposobnost izvući svoje fanove iz jednoličnog ciklusa svakodnevnog života i prebaciti ih u nevjerojatan i privlačan svijet. Bijeg od nevolja od devet do pet, frustracija modernog života i često jednolične predanosti rutini. Ugodno prenošenje stvarnosti staro koliko i samo igranje igara.
Možemo se složiti da je Nintendo za Legend of Zelda zaista bio kreativan sa reklamama. Pišite nam u komentarima koja je vaša najbolja reklama.
Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.
Ah 90-te najčuđi period u svemu, pogotovo u gaming reklamama.