Ništa ne razbija osjećaj uronjenosti kao lik koji ne prestaje govoriti. Budući da su nas stari dani Navija dosađivali do smrti u Ocarini of Time, postoji tendencija da programeri pokazuju uznemirujući nedostatak vjere u kognitivne sposobnosti svojih likova.
Ovaj problem je možda najprisutniji u dva posljednja PlayStation hita: God of War Ragnarök i Horizon Forbidden West. Gledajte, sviđaju mi se obje igre. Vizualno su oba zapanjujuća, posebno Forbidden West, a unutar svakog naslova ima nekoliko izvrsnih priča. Dodajte tome malo sjajnog istraživanja i zabavne borbe, i doista nema mnogo razloga za svađu.
Tako je sve dok Aloy ili Atreus ne otvore svoja prokleta usta tokom igranja. Čini se da nijednu zagonetku ne mogu prepustiti vlastitom mozgu da je riješim ni u jednom od PlayStation naslova koje sam gore spomenuo. U Ragnaröku, jedva da dolazim do problema koji trebam riješiti prije nego što Atreus ili Mimir smatraju shodnim izbaciti rješenje. “Jesi li probao odozgo?”, snishodljivo pita Mimir dok se ja doslovno penjem da dobijem što viši vidikovac.
Možda je Kratos trebao najpametniju glavu u Niflheimu ostaviti kod kuće. Ali to nije ništa u usporedbi s Horizon Forbidden West. Aloy nikad – mislim nikad – ne šuti dok igra ovu igru. Jedva sam prošao prag vrata, a Tragač za Norom već diktira igru. Ne samo da mi govori što trebam učiniti prije nego što vidim zagonetku o kojoj je riječ, već naizgled izgovara svaku drugu misao u svojoj glavi. Ponekad možete zadržati svoj unutarnji monolog za sebe. I molim te prestani mi govoriti kako da koristim sanduke. Znam da se možemo popeti na njih, činimo to svakih pet minuta!
Može biti zgodno kada Atreus izjavi da smo vjerojatno vidjeli sve u nekom području, nježna pobuda na koju se slobodno možemo osvrnuti. Isto kad Aloy pusti mali podsjetnik o tome što trebamo učiniti dok ja putujem otvorenim svijetom, jer me to sprječava da odlutam predaleko od misije koju želim dovršiti. Stvar je u tome što su ti trenuci rijetki u usporedbi sa spojlerima s kojima smo začinjeni u ovim naslovima. To je u trenutku kada sam vrlo svjestan da igram videoigru, a dobar RPG za jednog igrača nikada ne bi trebao imati takav učinak osim ako od njega nema koristi.
Očito neću prestati igrati God of War Ragnarök ili Horizon Forbidden West zbog ovoga, ali moram priznati da sam manje uzbuđen učitavanju bilo koje igre zbog ove mrlje na dva inače vrlo dobra naslova. To je sitnica, ali mi smeta i prava je šteta što programeri stalno rade ovu grešku.
